Vitiligo - bolest bijelih mrlja na koži

Kožna bolest vitiligo specifična je po bijelim mrljama koje ostavlja na raznim dijelovima tijela, a osim estetskog hendikepa predstavlja i veliki izvor stresa za oboljelu osobu.

U razgovoru s poznatom osječkom dermatovenerologinjom dr.sc. Ivanom Ručević saznali smo je li vitiligo opasan za zdravlje, tko mu je sklon te može li se izliječiti.

Što je vitiligo? Što uzrokuje ovu bolest i kako se manifestira?

dr.sc. Ivana Ručević, dr.med.spec. za kožne i
spolne bolesti

Vitiligo ili telećak (Vitelius - bijele mrlje na telećem krznu) je stečena kožna bolest kod koje se javljaju oštro ograničene "bijele mrlje" na različitim dijelovima tijela, uključujući i lice, u kojima dolazi do gubitka kožnog pigmenta i nestanka pigmentnih stanica - melanocita. Učestalost  bolesti kreće se od jedan do dva posto. 

Sam po sebi, vitiligo nije opasan za zdravlje, ali može nastati i uz neke druge bolesti kao što su bolesti štitnjače, šećerna bolest, perniciozna anemija, alopecija areata ili Addisonova bolest. Može se javiti i kod oboljelih od psorijaze, ali i kod malignog melanoma i to kao dobar prognostički znak koji sugerira uspješan imunološki odgovor na provedenu terapiju.

Ne smije se zanemariti i uloga stresa. Vitiligo spada u kožne nepravilnosti te na taj način utječe i na kvalitetu života, izazivajući različite frustracije kod većine osoba s ovom bolesti, prvenstveno što se ne može predvidjeti prognoza bolesti.

Na kojim dijelovima tijela se najčešće javlja i koja mu je dobna skupina najizloženija?

Vitiligo se u ranoj fazi nastanka manifestira sitnim, oštro ograničenim, mliječnobijelim mrljama koje u toj fazi mogu biti praćene svrbežom, a nerijetko je rub promjena tamnije pigmentiran. Veličina im varira od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara u promjeru. Tijekom vremena broj promjena se povećava i spaja u veća žarišta, a svrbeža nema. Promjene mogu biti simetrično ali i asimetrično raspoređene. Nalazimo ih na udovima, osobito iznad zglobova prstiju šaka, na koljenima i laktovima, na licu (oko očiju i usana), u pazusima, oko pupka, na potkoljenicama, leđima, genitalnoj regiji. Istovremeno se može javiti i depigmentacija kose i sluznica usne šupljine i genitala. Ako promjene zahvate kožu cijelog tijela govorimo o "univerzalnom vitiligu".

Može početi u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće oko 20. godine života (oko 50 posto oboljelih razvija simptome između 10. i 30. godine). Podjednako zahvaća oba spola, a među djecom nešto je učestaliji kod djevojčica.

Radi li se o nasljednoj bolesti? Utječu li neki drugi faktori na njen razvoj?

Nastanak vitiliga pokušava se objasniti pomoću više teorija koje za sada ne uspijevaju u potpunosti razotkriti mehanizme ovog poremećaja. U oko 30 posto oboljelih bolest je prisutna i kod drugih članova obitelji, iako su mogući nasljedni mehanizmi i dalje nepoznati.

Smije li se osoba kojoj je dijagnosticiran vitiligo izlagati suncu?

Bez obzira na kliničku sliku te metode liječenja, potrebno je provoditi intenzivnu fotozaštitu osoba s vitiligom.

Kojom se brzinom širi? Ima li pravila?

Tijek bolesti je nepredvidiv. Spontana pigmentacija je obično nepotpuna, a počinje u obliku smećkastih točkica koje popunjavaju depigmentirano područje.

Ima li pomoći ? Može li se vitiligo potpuno izliječiti?

Terapija vitiliga za sada nije zadovoljavajuća, te njen uspjeh ovisi o lokalizaciji i trajanju bolesti. U ranoj fazi nastanka postoji bolji terapijski odgovor, a u kasnijoj, kada su melanociti razoreni, učinak terapije je smanjen ili izostaje. Kao najdjelotvornija terapijska metoda za sada se pokazala fototerapija, s oko 60 posto uspješnog terapijskog odgovora, osobito za manje promjene.

Od ostalih sredstava primjenjuju se kortikosteroidne kreme, zatim sintetski preparati vitamina D. Kod opsežnih promjena dolazi u obzir depigmentacija okolnih područja s 20 postotnim monobenzilester-hidrokinonom a kod manjih, izoliranih - kirurški tretman. Katkada se zbog neuspjeha terapije pribjegava kozmetskoj kamuflaži.

Foto: Wikipedia

Karmen Horvat