Prof. Vladimir Trajkovski: "26 000 Hrvata je autistično"

Što je autizam? Kod koga se i kada javlja? Kako autisti uspostavljaju kontakt s ljudima? Odgovore na ta i brojna druga pitanja saznali smo iz razgovora s prof. dr. Vladimirom Trajkovskim, stručnjakom za autizam iz Skopja. Profesor Trajkovski jedan je od osnivača i glavni savjetnik udruge "Trisomija 21" u Hrvatskoj. Udruga se bavi poremećejem autizma, ali i Down sindromom, čije ime i nosi.

"Autizam nije bolest! Definira se kao biološki poremećaj mozga koji utječe na komunikaciju i društvene vještine, a javlja se do treće godine života. Sasvim pouzdani uzrok autizma nije poznat. Obuhvaća spektar poremećaja koji se kreću od blagih do teških stupnjeva. Zastupljen je kod 60-ero djece na 10 000 rođenih, a češći je kod muškaraca nego u žena (4:1).

              Prof.dr.Vladimir Trajkovski

Slučajevi autizma zastupljeni su u različitim kulturama i kod svih socijalnih klasa. U Hrvatskoj, po posljednjoj procijeni (2009. godine), 26.000 osoba je zahvaćeno većim ili manjim stupnjem autizma“, rekao nam je prof. Trajkovski. Naglašava kako je važno otkriti o kojem se poremećaju iz autističnog spektra radi:

Aspergerov poremećaj je oštećenje sa stereotipnim ponašanjem, interesom i aktivnosću. Tu govor ne kasni, intelektualni razvoj i adaptacija nije znatno u oštećenju. Zamjetno je oštećenje na području općeg funkcioniranja, a javlja se prije 4. godine.

Rett sindrom u kojem je prenatalni i perinatalni psihofizički razvoj do 5. mjeseca uredan, no nakon toga se javlja usporen rast glave, zapravo krajnjem ishodu prijeti teška psihomotorna zaostalost.

Hellerova psihoza u prve dvije godine obilježava normalan razvoj, no do 10. godine javlja se značajan gubitak već usvojenih vještina. Gubitak je dvojak  tj. izostaju govor, socijalizacija i motoričke vještine.

Kod razvojnog poremećaja postoji teško oštećenje jednog dijela ili blago oštećenje na više područja razvoja.

Kako biste nam ukratko opisali osobu s autizmom?

Prvi koji je dao opis simptoma bio je dr. Leo Kanner, dječji psihijatar iz bolnice u Baltimoru, koji ih je 1943. godine opisao kao osobe koje su u nemogućnosti uspostaviti kontakt s ljudima. Iz razgovora s roditeljima došao je do zaključka kako su takve osobe same sebi dovoljne, zatvorene u ljušturi svoga svijeta, najsretnije kada su same, aktivne kada nema ljudi u blizini, potpuno nesvjesne okoline, bez mogućnosti ostvarivanja društvenog odnosa, poput hipnotiziranih osoba. Navodi kako je to zapravo ekstremna autistična osamljenost koja prezire, odbacuje i ignorira sve što dolazi iz vanjskog svijeta. Prijetnja narušavanju samoće su izravni fizički kontakt ili zvukovi, a oni ih doživljavaju kao bolno i razočaravajuće iskustvo.

Autistične osobe razmišljaju u "slikama“ i žive "svoj" i "vanjski" svijet.

Kako se ponašaju autistične osobe i kakvo je njihovo mentalno funkcioniranje?

Postoje tri opća obilježja:

• Poremećaji u razvoju recipročnih socijalnih interakcija gdje se javlja jedan dio osoba potpuno socijalno osamljen s izostankom verbalne komunikacije, dok drugi dio može biti veoma aktivan u upuštanju u socijalne interakcije, no na svojstven, nametljiv i jednostran način bez uvažavanja reakcija drugih. Izostavljen je kontak očima, prisutna veća distanciranost, ravnodušnost prema drugim osobama koje boluju ili pate, izbjegavanje fizičkog kontakta i dr. Empatični su, no sposobni su pokazivati osjećaje na sebi svojstven način.
• Kako je kod osoba s autizmom sužen repertoar interesa i ponašanja, kod mnogih je prisutan  repetitivni i ritualni model ponašanja koji se može manifestirati uz bizarne objekte, a uz koje su uobičajene stereotipne kretnje. Svojstveno im je zabavljanje samim sobom, neprimjereno smijanje ili ispadi bez vidljivog razloga, neprimjerena povezanost za stvari, opsesivno-kompulzivno ponašanje, inzistiranje na rutini i ne mijenjanje ničega u okolini gdje takve situacije teško doživljavaju, dugotrajno ponavljanje "čudne" igre  (slaganje kockica jednu na drugu duži vremenski period), samoozlijeđivanje ili agresija prema drugima. U mnogo slučajeva postoji neuobičajena preosjetljivost na podražaje, taktilne, vizualne i auditivne. Nespecifična pridružena obilježja uključuju i poremećaje spavanja, hranjenja, javljaju se gastriontestinalne smetnje, autoagresivno ponašanje i sl.
• Oštećena verbalna i neverbalna komunikacija dovodi do nerazvitka govora, u pojedinim slučajevima mogu biti prividno rječiti, ali je svima svojstveno da ne mogu voditi obostranu konverzaciju. U nemogućnosti su razumijeti mimiku lica, geste ili stav tijela. U nekim slučajevima razvoj govora može biti prekinut ili se naći u regresiji.

Osobe s autizmom suočavaju se s promjenom 5 vrsta osjetila koja je ili smanjena ili povećana. Klinička slika može značajno varirati. Također, postoji vrlo velika raznolikost u mentalnom funkcioniranju koja može varirati od natprosječne inteligencije, pa sve do teške retardacije.

Postoji li lijek za autizam? Kako pomoći autističnim osobama i njihovim obiteljima?

Za sada ne postoji lijek za autizam, iako se u Americi referira oporavak od autizma. Dobra stvar je da je u ranom razvojnom procesu moguće spriječiti neke posljedice autizma, te se značajno može popraviti razvoj osobe. To će se dogoditi uz biomedicinski tretman, zatim primjeren edukacijski pristup tijekom života, te ukoliko osoba usvoji komunikaciju, stekne sigurnost u svoju okolinu i nauči osnovne vještine socijalnog kontakta, njeno opće funkcioniranje i učenje postići će određene pozitivne rezultate. Dakako, neizbježna je adekvatna podrška roditeljima i stručnjacima, a pružanjem odgovarajućih usluga može se znatno poboljšati kvaliteta življenja osoba s autizmom. Prema tome, bitno je primjeniti dobro strukturirane, specijalizirane  individualne programe, te u svemu uključiti i educirati obitelj.

Kod edukacijskih tretmana neizbježne su specijalizirane ustanove, primjena govorno – jezične terapije, okupacijske i fizikalne terapije, te programi modifikacije ponašanja.

Obiteljima je potrebno pružiti psiho-edukaciju pružajući im informacije i intervencijske metode, osposobiti je za alternativne modifikacijske vještine, te pružanja stručne savjetodavne pomoći u savladavanju emocionalnog udarca izazvanog saznanjem da imaju dijete s autizmom.

Medikamentozna terapija pomoći primjenit će se samo u slučaju pridruženih psihičkih problema. Jedan od pristupa liječenju je prehrana bez glutena (brašno, riža, ječam i zob) i kazeina (mlijeko) jer su navedeni proteini slični, a koji kod neke autistične djece mogu negativno utjecati na moždane funkcije, ali i uzrokovati kožne i probavne simptome. No, značajni dio liječenja je nadomjestak minerala i vitamina, što će moguće pozitivno utjecati na ponašanje i zdravlje.

Tijekom cijelog života naglasak treba stavljati na stjecanje vještina, individualan pristup, te moguće što veće i kvalitetnije sudjelovanje u društvenoj zajednici.

S kojim se problemima najčešće susreću?

Najvećim dijelom na našim prostorima problem je financijske prirode. Iz navedenog, roditelj često nailazi na mnogobrojne poteškoće. Potrebno je mijenjati svijest društvene zajednice, a to može isključivo, naravno i uz našu potporu, snaga roditeljske upornosti. Roditelju je potrebno omogućiti niz usluga i one su neophodne. Članovi društva trebaju shvaćati i cijeniti važnost usluge koje pružaju roditelji, priznavati puno građansko pravo za osobe s autizmom, prihvaćati njihove različitosti, promicati njihovu dobrobit, te dijeliti dobrodošlicu ravnopravnog u zajednici, te moraju kreirati okolinu koja će poticati razvijanje potencijala osoba s autizmom, razvijajući im istovremeno osjećaj sreće i kvalitete života. Svjesni smo da roditelj vrlo često nailazi na brojne, nesavladive zapreke. To ne smijemo dozvoliti, borbu treba poduprijeti i ustrajno je okončati. Ipak, još mnogo, mnogo truda preostaje svima nama.

Ivana Grbavac