Dr. Anka Dorić: Herpes je tiha virusna epidemija

Intervju (10.12.2009.)

Dr. Anka Dorić: Herpes je tiha virusna epidemija

Doznajte sve o uzrocima, simptomima i načinu liječenja herpesa.

  • Podijeli na:

Kad je riječ o herpesu, statistike ukazuju da se radi o još jednoj tihoj virusnoj epidemiji među ljudima. Naime, moguće je dobiti zarazu od osobe koja je neprepoznati i zdravi kliconoša. Tim Ordinacije.hr o ovom je problemu razgovarao s dr. Ankom Dorić, voditeljicom savjetovališta za krvlju i spolno prenosive infekcije Poliklinike za dermatovenerologiju, infektologiju i citologiju VirogenaPlus te podpredsjednicom udruge Inicijativa za žensko zdravlje.

Možemo li reći kako u svijetu vlada tih epidemija herpes viroza?

Herpes virusi rašireni su paraziti u ljudi cijelog svijeta, a zbog sposobnosti uzrokovanja latentnih (spavajućih) infekcija, te reaktivacije i ponekad asimptomatskih recidiva, njima zaražene osobe doživotni su izvor zaraze.

hepresDanas je poznato oko 115 raznih vrsta herpes virusa, od kojih devet vrsta koje uzrokuju bolesti u čovjeka, a među njima za obolijevanje u ljudi osobito su značajni herpes simplex tip 1 i 2, varicella zoster, cytomegalovirus i epsteinbarrov virus. Herpes simplex virusi tip 1 i 2 virusi uzrokuju bolesti sluznica i kože, posebno sluznice usne šupljine i genitalnih organa. Većinom se prenose izravnim kontaktom, dodirom ili posredno sa izlučevinama vironoša kojima su zagađeni razni predmeti za osobnu uporabu (čaše. Četkice za zube, pribor za jelo, intimnu higijenu, seksualna pomagala i slično).

Autoinokulacijom, zaraženim prstima iz usta ili sa spolovila, virusi se mogu prenijeti na druge dijelove tijela, te uzrokovati npr. infekcije oka, zanoktice, anorektalnog tkiva i slično. Tijekom trudnoće moguće su infekcije ploda, a najčešće i neonatalne infekcije tijekom poroda.

Najčešći uzročnik tzv. oralnog herpesa je virus HSV-1, iako se oralno, češće kod odraslih osoba (prakticiranjem oralnog seksa) javlja i infekcija uzrokovana HSV-2.

Primarni se kontakt sa HSV- 1 virusom u djece najčešće manifestira u dobi od 2-5. godine kao upala zubnog mesa i usne šupljine, upala tonzila i usni/nosni herpes, sa izraženim pečenjem i boli, pa djeca ne mogu jesti i odbijaju piti zbog bolnog gutanja. Klinička slika je teža što je dijete mlađe. Oko 50 posto primarnih infekcija pojavljuje se u djece subklinički pa ih se često ne prepozna kao herpes i pogrešno dijagnosticira kao bakterijsku upalu ždrijela, te liječi antibioticima, nakon čega je opće stanje bolesnog djeteta lošije.

Upravo često asimptomatska priroda ove bolesti (zbog izostanka vidljivih simptoma) omogućuje neometano širenje te je herpes viroza primjer (pored danas najraširenijih HPV genitalnih viroza) tzv ''tihe'' virusne epidemije povezane sa značajnim morbiditetom, mortalitetom, narušenom kvalitetom života uz pojavu straha, tjeskobe, samo-okrivljavanja i tzv. self stigmatizacije što ostavlja značajne posljedice na psihološko zdravlje. Uz sve to, zbog načina prijenosa sa zaražene rodilje majke na dijete tijekom poroda, posljedice neonatalne herpes infekcije mogu biti vrlo ozbiljne, te bez liječenja uzrokovati visoku smrtnost novorođenčadi (i do 80 posto) dok u preživjele djece često nastanu i oštećenja mozga.

U jednoj od do sad najsveobuhvatnijih studija globalne prevalencije i incidencije herpes genitalnih infekcija virusom HSV-2, u ljudi u dobi 15-49 godina, provedenoj u 12 regija svijeta (podaci su sakupljeni iz 550 relevantnih studija kojima su obuhvaćene zemlje: Australije, Novi Zeland, Istočna Azija, Europa i Središnja Azija, Japan, Latinska Amerika i Karibi, Sjeverna Afrika i Bliski Istok, Sjevernoamerički kontinent, Kanada, SAD, Pacifik, Južna i Jugoistočna Azija, Sub-Saharska Afrika, Zapadna Europa, (popis zemalja dostupan na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije: www.who.int

2003. godine zabilježen je impozantan broj od 536 milijuna zaraženih u oba spola, što se procjenjuje na oko 16 posto svjetske populacije u rasponu te dobi. Zaključeno je da je s HSV-2 zaraženo više žena nego muškaraca (procjena 315 milijuna zaraženih žena / 221 milijuna zaraženih muškaraca). Broj zaraženih povećava se s dobi, vrhunac zaraze događa se u dobi 35-39 godina. Prema podacima CDC-a (Američkog Centra za kontrolu bolesti) danas je gotovo svaki peti stanovnik SAD-a nositelj jednog ili oba tipa herpes simplex virusa, a većina njih niti ne zna da ga ima. Također, statistike kazuju da je oko 30 posto ljudske populacije dobi između 12 i 75 godina inficirano HSV tipom 2, a većina tih infekcija je nastala spolnim putem, što pokazuje i porast tzv. seroprevalencije (antitijela protiv herpes virusa nastalih u krvi zaraženih) koji je 30 posto viši posljednjih deset godina ne samo na sjeverno-američkom, već i ostalim kontinentima: u Europi, Africi i Južnoj Americi. Glavni razlog ove rastuće epidemije genitalnog herpesa u svijetu, smatraju stručnjaci, leži u činjenici da se seropozitivne osobe (kliconoše HSV infekcije) ne smatraju ni bolesnima ni često znaju da su inficirane, te ne koriste zaštitu tijekom odnosa.

Prevalencija je viša u regijama u razvoju od razvijenih regija svijeta, s iznimkom Sjeverne Amerike, koja je imala relativno visoku prevalenciju HSV-2, i Južne Azije, gdje je HSV-2 prevalencija relativno niska. Najniža je u zapadnoj Europi (18 posto u žena i 13 posto među muškarcima), a najviša u sub-saharskoj Africi, (70 posto u žena i oko 55 posto među muškarcima).

Što utječe na prevalenciju ove bolesti?

Prevalencija HSV-2 je općenito viša u regijama u razvoju nego u razvijenim regijama svijeta. Faktori koji najvjerojatnije pridonose razlikama u prevalenciji od regije do regije za herpes smatra se da su slični postojećima i za HIV. To su regionalne razlike u učestalosti i načinima seksualnog ponašanja, uključujući rizik stope u odnosu na oralni i vaginalni seks, razlike u dobi prvog spolnog odnosa, razlike u zaštiti od spolno prenosivih infekcija i dr. Među rijetkim populacijskim studijama o herpes infekcijama zanimljivi su zaključci onih provedenih u SAD-u, s iznenađujućim 30 posto povećanjem prevalencije između kasnih 1970-ih i početkom 1990-ih.

Iako su u njima korištene sofisticirane statističke metode, dosadašnje studije su još uvijek samo studije procjene. Postoje i brojni faktori koji utječu na vjerojatnost prijenosa herpesa među partnerima, kao što je broj seksualnih odnosa (vrsta i broj odnosa s pojedinačnim partnerom), postotak korištenja kondoma i vremena zaštite kondomom tijekom trajanja pojedinih vrsta odnosa i sl.

Nastojanja da se smanji broj HSV-2 infekcije su važna ne samo jer je ovaj virus uzrok značajnog morbiditeta odraslih i smrtnosti dojenčadi već i zbog povišenog rizika od obolijevanja HIV-om osoba koje imaju recidive genitalnog herpesa. Pokazalo se i da regije svijeta s visokom prevalencijom HSV-2 obično imaju visoku prevalenciju drugih spolno prenosivih infekcija, kao što su klamidija i gonorrhoea.

Kada su nastali Herpes simplex virusi?

Znanstvena otkrića govore da su Herpes simplex virusi nastali prije oko milijun godina iz svog pra-prethodnika koji je s ciljem preživljavanja našao način ostanka u živčanim stanicama zaražene osobe u kojima hibernira godinama, da bi se povremeno budio izazivajući periodične reinfekcije u trajno zaraženih osoba, tijekom kojih bi inficirao zdrave ljude putem najčešća dva puta širenja infekcije: oralnim ili genitalnim. Tijekom evolucije, hibernirajući HSV virus 1 "opredijelio" se pretežno za živčane stanice ličnih (facijalnih) živaca, dok se tip 2 opredijelio za živčane ganglije živaca koji inerviraju genitalne organe.Iako je izraz "herpes" koristio Hipokrat, prije 2500 godina, tek su liječnici u 18. stoljeću opisali oralni i genitalni herpes, a da je genitalni herpes spolna bolest, spoznali su 1921. godine. Tek 1962. otkrili su da se radi o dvije vrste virusa: tipu HSV 1 i 2, te da je oralni i očni oblik herpesa uglavnom uzrokovan tipom 1, dok je genitalni oblik i novorođenački herpes uzrokovan uglavnom tipom 2, mada se danas smatra da tu više nema pravila, s obzirom na sve učestalije prakticiranje oralnog seksa, te se oba tipa mogu naći na istim lokalizacijama.

Kako se prenosi herpes?

parHerpes se najčešće prenosi izravnim kontaktom poljupcem, vaginalnim, oralnim i analnim spolnim odnosom. Virusi se s kože i sluznica mogu prenijeti iz herpetičnih mjehurića, ali i slinom te spolnim sekretima zaražene osobe koja aktivno luči virus u tjelesnim izlučevinama.

Iako se zna da uzročnici genitalnog herpesa mogu biti oba tipa herpes simplex virusa, i HSV 1 i HSV 2, većina slučajeva genitalnog herpesa uzrokovana je s HSV 2 tipom . U kronično zaraženih osoba mogući su periodi reaktivacije iz latencije u recidiv akutne inficiranosti što dovodi do pojave simptoma bolesti najčešće na mjestu nastanka početne infekcije, a recidivi mogu nastati povremeno, u nekih par puta u životu, dok u drugih više puta godišnje, pa i svaki mjesec. Herpesom zaražena osoba uopće ne mora imati simptome bolesti, ali može u slini i drugim tjelesnim tekućinama nositi mnoštvo virusa i bez klinički vidljivih simptoma zaraziti nezaražene osobe s kojima dolazi u bliski kontakt kože i sluznica. Važno je znati da osobe koje imaju oralnu herpes infekciju mogu u slini nositi virus i 20 dana nakon akutne faze zaraze s vidljivim simptomima. Na raznim predmetima za osobnu uporabu HSV virus živi relativno kratko, par minuta do par sati, te je rizik da se osoba zarazi tim putem relativno malen i kontaktni se način zaraze sa zaraženim objektima smatra neučestalim.

Opišite nam pojednostavljeni mehanizam ulaska virusa u tkiva?

Virusi se preko vanjskog omotača sastavljenog od složenih šećera i proteina tzv. glikoproteina B, C i D prihvate na proteoglikanen - biokemijske strukture na živim stanicama koje služe kao ulazna vrata virusa u stanicu . Pomoću vlastitih H i L glikoproteina on se stopi sa staničnom membranom, a ulaskom u citoplazmu stanice zaražene osobe, virus "natjera" stanicu da preustroji funkciju i proizvodi proteine važne za nastanak novih virusnih čestica koje, nakon što preplave stanicu uzrokuju njenu propast, te izlaze inficirati okolne, zdrave stanice sluznice i kože. Pri tome dio nastalih virusa prelazi u sićušne živčane završetke osjetnih živaca, te putuje prema kralješničkoj moždini inficirajući živčane stanice, virusnom DNA posredstvom tzv. axsoplazmičkog transportnog mehanizma duž mikrotubularnog staničnog skeleta živčane stanice, uz pomoć enzima timidin kinaze.Virus doputuje do jezgre živčane stanice i u ganglije korjenova živaca koji ulaze u moždinu. Istim putem, preko osjetnih živaca, virus se može vratiti kroz živčane završetke u druge epitelne, nezaražene stanice i reaktivirati infekciju u već jednom zaražene osobe.

Koji su najčešći simptomi herpesa?

Prije izbijanja mjehurića, većina ljudi osjeća tzv. prodromalne simptome, svrbeža, peckanja ili boli. Često su to bol u stražnjici, u stražnjem dijelu noge, ili u samoj kralježnici. Novija istraživanja pokazuju da osoba može imati reaktivaciju bolesti, a da uopće nema klasičnih simptoma, osim lučenja virusa, što se može dokazati PCR metodom, HSV-DNA pozitivnim rezultatima testiranja.

Kakav je to oralni herpes?

oralniVećina oralnih herpes infekcija uzrokovana je tipom HSV-1, a većina ljudi infekciju stekne još u djetinjstvu, najčešće poljupcem od zaražene osobe ili drugim načinima kontakta, npr. tijekom previjanja pelena i slično. Procjenjuje se da samo 20 do 40 posto osoba s oralnim herpes infekcijama imaju periodične vidljive simptome (mjehuriće).

Klasični simptomi oralne herpes infekcije osim na usnama, također se mogu pojaviti i na drugim područjima lica, kao što su obrazi, podbradak ili nos.

Danas se zna da HSV-1, koji je ranije smatran isključivim uzročnikom labijalnog herpesa (groznice na usnama) i herpesnih bolesti u predjelima iznad struka, također može uzrokovati genitalne oblike herpesne bolesti, poput HSV-2 tipa virusa, koji uglavnom uzrokuje promjene na spolnim organima, tj. ispod struka. Primarna se zaraza s HSV-1 u 99 posto slučajeva neprimjetno događa u djetinjstvu, zarazom djeteta od članova obitelji, najčešće uz nastanak promjena u ustima a kasniji recidivi su poznati kao "groznice" na prijelazu kože i sluznica (usne, nos).

Genitalni herpes - Najčešće je uzrokovan s HSV-2 virusnim tipom, a prenosi se spolnim putem. U primarnoj infekciji simptomi su najuočljiviji, dok su u sekundarnim epizodama bolesti blaži, radi već razvijenog imunog odgovora na virus. Genitalna se herpes infekcija povezuje i s 2-3 puta povećanim rizikom za istodobno obolijevanje od HIV-a Primarna infekcija najteža je u adolescenata. Inkubacija je 2-14 dana, pojave se mjehurići na koži i sluznici genitalija u žena i muškaraca. Osim lokalne bolne osjetljivosti, javlja se pojačani iscjedak, pečenje pri mokrenju i opći simptomi: temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima. Simptomi primarne genitalne herpes infekcije obično su jači u žena. Mjehurići se za 2-4 dana zamute i pucaju, nastaju bolne ulceracije koje zarastaju uz nastanak krastica koje mogu krvariti. Mjehurići i kraste su zarazni i prepuni virusa. Promjene nestaju spontano za 6-15 dana, u osoba normalnog imuniteta.

Genitalni herpes u žena, lokaliziran je najčešće na stidnici i ulazu u vaginu. Herpetične promjene mogu se razviti na vratu maternice te utjecati na loš nalaz Papa testa.

Žene osobito često imaju simptom bolova pri mokrenju, a kad se to dogodi, važno je izbjeći probleme sa zastojem urina, pijenjem puno tekućine razvodniti ga i time smanjiti pečenje. Neke žene imaju pojačan i sukrvav vaginalni iscjedak.

U muškaraca, promjene su najčešća na glaviću i udnoj presvlaci na koži vanjskog spolovila. Ponekad se kožne promjene mogu razviti u predjelu tijela penisa ili na koži mošnji. Također, promjene su moguće oko anusa, na stražnjici i bedrima.

Važno je napomenuti da za razliku od HPV onkogenih infekcija, genitalna herpes infekcija nije povezana s razvojem raka vrata maternice. Međutim, kako je moguće da osobe s genitalnim herpesom često imaju još po koju spolnu zarazu, ženama se savjetuje učiniti obriske vrata maternice i na uzročnike drugih spolnih bolesti.

Osobe s herpesom mogu biti zarazne i kada imaju i kada nemaju simptome izbijanja herpesa. I herpes na licu, usnama, u ustima, opasnost je za genitalnu zarazu kao izvor prijenosa pa oralni seks treba izbjegavati ako partner ima herpesne promjene na licu ili u ustima. Epizode asimtomatskih recidiva ne mogu se predvidjeti, ali je poznato da se pojavljuju u najmanje 5 posto slučajeva. Važno je znati i da iznenadna pojava herpesa ne znači nužno da se u nekom dugotrajnom odnosu dogodio nedavni prijenos herpesne infekcije od nekoga izvan odnosa (''prevarom'') već može značiti da je jedan od partnera ili oba partnera do sada bio imunološki kompetentan, pa nije imao simptome zaraze koju već dugo godina nosi u tijelu, a do sada se nije ispoljila. Kod prisutnih akutnih simptoma spolni odnos bez zaštite treba izbjegavati i najbolje je ne prakticirati ga dok znakovi bolesti ne prođu.

Što su to reaktivacije herpesa i recidivi?

Reaktivacija - ponovne pojave, vraćanje, genitalnog, kao i oralnog herpesa može nastupiti godinama kasnije. Recidivi se događaju kad se virus koji je već od prije latentno prisutan u živcima (ganglijima) korjenova živaca leđne moždine, počne umnažati i putovati duž živca na mjestu primarne infekcije u kožu ili sluznice (npr. unutarnji, vlažne sluznice usta, vagina i sl.). Još se uvijek ne zna zašto u nekih osoba nastanu reaktivacije u različitim vremenima, a u drugih nikada ne, a mogući uzročni faktori su razni fizički, psihološki i drugi.

Fizički faktori razlikuju se od osobe do osobe, kod nekih su to postojanje druge istodobne genitalne ili neke druge infekcije koja ruši imunitet, jake menstruacije, pretjerana konzumacija alkohola, izloženost jakom suncu, i ostali koji imaju imunokompromitrajuće djelovanje poput duljeg razdoblja stresa i slično, a do recidiva mogu dovesti i razna oštećenja i trenja kože tijekom jačeg spolnog odnosa, dakle sve što smanjuje imunitet i uzrokuje lokalne ozljede.

Psihološki čimbenici također su bitni u nastanku recidiva, pa posljednje studije pokazuju da razdoblja produljenog stresa, straha i tjeskobe utječu na češće recidiviranje.

Ponavljanim epizodama herpesa, kojih može biti 2-3 godišnje, ali i desetak puta, obično prethode upozoravajući simptomi - peckanje, svrbež, pečenje ili bol.

Oko 80 posto osoba koje imaju prve epizode HSV-2 infekcija će imati najmanje jedan recidiv, i samo 50 posto osoba s HSV-1. Najčešći scenario je povremeno ponavljanje (oko 4 recidiva godišnje).

Koliko su česte neonatalne infekcije?

Genitalne HSV infekcije osobito su opasne za razvoj ploda u trudnoći te za dijete prilikom poroda, kada ono može steći infekciju preko zaraženog porođajnog kanala majke koja ima akutnu genitalnu herpes infekciju. Oko 50 posto zaražene novorođenčadi umire ako se na vrijeme ne liječi antivirusnim lijekovima. Prema rezultatima jedne studije provedene u SAD-u neonatalna se infekcija javlja u 4 od 9 rođene djece u žena koju su zarazu stekle neposredno prije poroda.

Žena s genitalnim herpesom može trudnoću provesti normalno i roditi vaginalnim putem u koliko je genitalni herpes stekla prije trudnoće, budući u krvi već ima nastala antitijela koja će zaštiti dijete tijekom trudnoće i poroda.

Postoje dvije situacije u kojima je tijekom trudnoće plod u opasnosti:kada se trudnici prva epizoda herpesa dogodi tijekom prvih 12 tjedana trudnoće, što može dovesti do pobačaja, te u posljednjem tromjesečju trudnoće kod zaraze velikom količinom virusa, pa majka nema vremena proizvesti dovoljnu količinu IgG antitijela koja će zaštiti novorođeno dijete. Prijenos virusa na plod u takvim slučajevima uzrokovat će potencijalno fatalan neonatalni herpes, što se srećom rijetko događa u razvijenim zemljama, sa dobrom ginekološkom skrbi, jer se pažljivim praćenjem trudnoće racionalnom primjenom antivirusne terapije te postupkom porađanja carskim rezom trudnoća može sretno dovest kraju i poroditi dijete.

Trudnicama se preporuča da učine test krvi na HSV antitijela, a ukoliko partner trudnice zna da ima herpes, savjetuje se zaštita kondomom tijekom odnosa nakon začeća do rođenja djeteta, kao i uzimanje oralnih antivirusnih lijekova za vrijeme trajanja trudnoće da se u partnera suzbije pojava mogućih recidiva. Također se savjetuje izbjegavanje oralnog seksa za vrijeme trajanja trudnoće.

Genitalni herpes roditelja u pravilu ne utječe na djecu, te je rizik od prijenosa malen, tako dugo dok se u obitelji pazi na normalne higijenske navike (odvojeni ručnici sl.) Roditelji bi trebali biti svjesni da djetetu mogu poljupcem ako imaju facijalni herpes i groznicu na usnama prenijeti HSV i time uzrokovati ozbiljne infekcije u djeteta koje protiv herpes virusa nema razvijenih antitijela.

Zašto je prevalencija u žena veća nego u muškaraca?

herpesRazlozi za te razlike po spolu su nejasni. Jedan od mogućih razloga je zbog spolnih fizioloških i anatomskih razlika između žena i muškaraca, te proizlazi da su radi njih žene osjetljivije na infekciju. Rizik prijenosa od muškarca na ženu je (prema istraživanjima Garnett-a i suradnika.) šesterostruko češći.

Procijenjeni broj novih HSV-2 infekcija u rasponu dobi 15-49 godine starosti u svijetu 2003 je 23,6 milijuna, od kojih 12,8 milijuna žena i 10,8 milijuna muškarci. Broj novih infekcija je najveći u mlađoj dobnoj skupini.

Kako se dijagnosticira herpes?

Za prevenciju i liječenje ove bolesti glavni ključ je točna i rana dijagnoza . Postoji više testova za herpes. Potrebno je utvrditi da li osoba ima HSV 1 i 2 protutijela, klase IgM i IgG, te utvrditi kretanje titra i/ili napraviti DNA-HSV test. U nekih osoba moguće da je pozitivan test za oba tipa virusa: HSV-1 i HSV-2. Testiranje pozitivno za oba virusa znači da se imunosni sustav dakle i organizam te osobe susreo s oba virusa. Danas je jasno da oba tipa uzrokuju više različitih bolesti s obzirom na lokaciju nastanka: herpetične upale oka, nosa, usne šupljine, usana (groznice), upale ždrijela, pluća, mozga, genitalni herpes i sl., a da nastanak i jačina simptoma ne ovisi toliko o tipu, koliko o ulaznim vratima infekcije, tj. mjestu ulaska virusa u organizam i količini virusa kojom je osoba zaražena.

Dijagnostički testovi današnjice mogu otkriti prisutnost antitijela na HSV-2 s visokim stupnjem preciznosti, iz obrisaka lezija kože i sluznice, krvi, likvora, urina, cervikalnog obriska, brisa oka, i drugih tjelesnih tekućina i tkiva.

Reagiraju li sve zaražene osobe imunološki jednako?

Pokazalo se često da prethodna infekcija HSV 1 djeluje na izvjestan način zaštitno, te se u istih osoba ako se inficiraju tipom HSV 2 pojavi blaža klinička slika genitalnog oblika bolesti, nego u onih koji do tada nisu imali protutijela, dakle bili u kontaktu s herpes virusima. Takve osobe mogu imati oku nevidljivu infekciju i biti neprepoznat izvor zaraze. Stoga se kondom kao zaštita protiv prijenosa sa zaraženih na nezaražene partnere savjetuje svim HSV pozitivnim osobama koje su imale genitalni herpes, i kada nemaju vidljive simptome. U većine zdravih osoba, normalnog imuniteta u slučaju infekcije pokrenut će se nastanak ponajprije nespecifičnog a zatim i specifičnog imunološkog odgovora u koji su uključeni antitijela, stanice i stanični prirodni antivirusni "lijekovi" tzv. citokini koji će uspješno kontrolirati virusnu infekciju, ako je osoba dobrog zdravlja, nema genetskih poremećaja imuniteta, ne pije lijekove koji gase imunosni odgovor i ne boluje od drugih bolesti. Bolest uglavnom prolazi spontano, u većine za par dana, a potom infekcija prelazi u 'spavajući' latentni oblik. Tijekom evolucije HSV virusi našli su načina kako izbjeći imunom odgovoru i trajno obitavaju u živčanim stanicama u neaktivnom stadiju u kome se miruju . Latentno inficirane živčane stanice ne sadrže cijeli virus, već samo virusnu DNA. Pokazalo se da tako latentan i neaktivan virus nije moguće iskorijeniti lijekovima, dok se god ponovo ne aktivira. Tek u probuđenoj fazi replikacije moguće ga je napasti lijekovima poput aciclovira i njemu sličnih antivirusnih analoga.

Novija su istraživanja profesora genetike i mikrobiologije Bryanna Cullena i znanstvenika sa ''Duke'' medicinskog Sveučilišta te Sveučilišta u Harvardu otkrila da HSV virus ima šest micro-RNA, malih molekula ribonukleinske kiseline, koje bi mogle regulirati latenciju virusa, te ukazala da latentna infekcija neće prijeći u ponovljenu ako u zaraženim stanicama nema te glasničke nukleinske kiseline koja stvara tzv. LAT proteine koji djeluju na uspavani virus da se probudi i opet stvara nove čestice koje putuju do živčanog završetka i budu otpuštene do stanica kože i sluznice. Ta reinfekcija može biti sa ili bez vidljivih simptoma, uz širenje virusa preko kože i sluznica kroz kliconoštvo.Osobe koje nemaju virusna protutijela u krvi razviju nakon zaraze primarnu infekciju, a osobe koje imaju već protutijela mogu razviti blažu, sekundarnu HSV infekciju. Novije studije provedene u ambulantama za spolne bolesti u Americi pokazuju da 25-70 posto svih posjetitelja ima antitijela na HSV tip 2 a 90 posto uopće ne zna da su zaraženi. Kako je genitalni herpes spolna bolest urogenitalnog sustava, sve je češća u seksualno aktivne, mlade populacije u dobi od 15 do 30 godina, osobito one promiskuitetne. Pojavljuje se kao primarna infekcija uz moguće više-manje brojne recidive, čiji nastanak mogu isprovocirati razni unutarnji (endogeni), ali i vanjski čimbenici, od menstrualnog ciklusa, stresa, anemije, do promjene klime i pojačanog izlaganja UV zrakama, a prenosi se oralnim, analnim i vaginalnim načinima spolnog općenja.

Liječenje

herpesAntivirusni se oralni lijekovi propisuju na recept. U slučaju recidiva liječenje treba početi čim prije, odmah nakon izbijanja simptoma, pa je dobro kod kuće imati već unaprijed kutiju tableta koju vam je prepisao liječnik. Lijekovi smanjuju vrijeme i jačinu nastupa simptoma i citopatske učinke virusa na stanice i tkiva. Nuspojave terapije obično su blage, moguće su glavobolja i mučnina. Neki lijekovi koriste se kao supresivna terapija kod osoba koje imaju stalne recidive zbog jako oslabljenog imuniteta. Antivirusno liječenje je učinkoviti i specifično jer se njime stopira replikacija virusa te se može zaustaviti i izliječiti epizoda bolesti, ali njime nije moguće postići potpuno izlječenje, već samo skratiti trajanje izbijanja herpesa, i duljinu recidiva, prevenira broj recidiva i pomaže ozdravljenje.

Postoji li lokalna terapija za herpes?

Osim lokalne aplikacije aciklovira, zadnjih se godina u raznim fazama kliničkih ispitivanja nalaze brojna ljekovita sredstva (njih 50-ak) koja bi se lokalno koristila u obliku gela za neutralizaciju virusa herpesa, ali i drugih virusa i bakterija, uzročnika spolnih bolesti , namijenjena zaštiti sluznica vagine i rektuma, poput gelova pod nazivom Pro-2000 i Emmelle (Dextrin-2-Sulfate) . Jedna od pogodnosti u svezi njihove buduće primjene jest da bi omogućili veću kontrolu u sprječavanju prijenosa spolnih bolesti osobito u žena, s obzirom da su one u 6 puta višem riziku od zaraze nego muškarci, a nezaštićene, i s toga u većem riziku, često se nađu zato jer njihovi partneri ne žele koristiti barijerna zaštitna sredstva niti onda kada imaju evidentne simptome bolesti na spolovilu, a još manje ako ih nemaju, što je kod herpesa moguć slučaj.

Je li točan podatak da je herpes infekcije gotovo nemoguće spriječiti?

Budući da se zna da danas svaka 2-3 odrasla osoba ima antitijela protiv HSV 1 ili 2 virusa, jasno je da su njima ljudi cijelog svijeta učestalo prokuženi. Većina ljudi koji imaju HSV nisu svjesni da imaju infekciju. Među onima koji su svjesni, velika većina ne zna točno kada ima asimptomatsku fazu aktivne infekcije, tj. zarazna je a da to ne zna. Cjepiva protiv herpesa još uvijek se nalaze u fazi kliničkih ispitivanja, a do postojanja cjepiva protiv herpesa, jedini 100 posto učinkovit način sprječavanja herpes infekcija je suzdržavanje od bliskog intimnog kontakta, što je gotovo nemoguće izbjeći tijekom života.

kondomIpak, postoje načini smanjenja rizika izlaganju dakle i stjecanja zaraze.

  • Ako partner ima simptome herpesa uzdržite se od intimnih kontakata.
  • Dosljedna i ispravna uporaba barijernih sredstava zaštite (kondomi, femidomi, dentalne pregrade) učinkovito smanjuje, ali nije u stanju potpuno ukloniti, rizik od herpes infekcije.
  • U aktivnoj fazi, preporuča se uzimanje antivirusnih lijekova protiv herpesa u dozi od 500 mg dnevno
  • U trudnica koje su zdrave, ako spolni partner ima herpes, treba izbjegavati spolne odnose, osobito posljednja 3 mjeseca trudnoće, jer je primarna infekcija tijekom kasne trudnoće veliki rizik za zdravlje i život novorođenčeta.

Jednostavna tretmani za olakšanje nelagode i bolova su slane kupke (1 čajna žličica soli rastopi se u 600 ml vode), povremeno uzimanje analgetika, nošenje čistog, udobnog pamučnog rublja. Anestetske kreme, i općenito vlažne kremaste pripravke nije dobro mazati na herpetične promjene, jer usporuju sušenje krustica i mogu usporiti prolazak epizode herpesa. Korisne su kupke u vrlo blagoj (nježnoružičastoj) otopini kalijevog hipermangana koji služi kao antiseptik ne samo u slučaju herpes infekcija, već i kod osoba oboljelih od varicella-zoster infekcija.


K. Ramić

Pronađite svog liječnika u adresaru privatnih zdravstvenih ustanova
Halo, doktore – pitajte i naši doktori odgovaraju!

Anketa

Recite nam…

Što mislite o testiranju intolerancije na hranu?