Nakon duge i hladne zime želimo što bolje iskoristiti tople i sunčane dane koji nam upravo dolaze. Prošli tmurni zimski mjeseci bez dovoljno sunca su uzrokovali nedovoljno izlučivanje hormona melatonina, što je rezultiralo dobro nam poznatim osjećajima zimske bezvoljnosti ili čak depresije te općom tjelesnom malaksalosti i umorom.
Povoljan utjecaj sunca na fizičko i psihičko zdravlje kao i na liječenje pojedinih kožnih bolesti poznat je od davnine. Koža je organ koji je u izravnom dodiru sa sunčevim zrakama, koje pospješuju sintezu vitamina D i izlučivanje hormona melatonina.
Poznata je činjenica da sunce uz svoja pozitivna djelovanja na ljudski organizam ima i znatan broj negativnih učinaka. Iako povoljno utječe na brojne bolesti, neke može čak i uzrokovati ili pogoršati.
Kako bi u ovo vrijeme nadolazećeg ljeta kada se želite pojačano izložiti sunčevim zrakama mogli u njima uistinu uživati, potrebno je upoznati se i s njihovim neželjenim posljedicama za organizam.
Nastanak neželjenih posljedica izlaganja sunčevim zrakama uzrokovan je:
- Dugim izlaganjem ultraljubičastim (UV) zrakama, u što ubrajamo prirodno sunčanje ili izlaganje umjetnim izvorima UV zračenja u solarijima
- Oštećenjem ozonskog sloja atmosfere, zbog čega sve više štetnih UV zraka dopire do zemljine površine (podaci za Hrvatsku ukazuju na činjenicu da se ozonski sloj svakog desetljeća smanji za 10 posto, što uzrokuje otprilike 5 posto povećanja UV zračenja.
Koje su posljedice pretjeranog izlaganju suncu?
Neželjene posljedice pretjerivanja u izlaganju suncu možemo podijeliti na rane i dugotrajne.
Rane (prolazne) posljedice
Vjerojatno nam je svima poznato neugodno iskustvo sa sunčanim opeklinama. Radi se o upali kože uzrokovane akutnim, neposrednim izlaganjem UVB zrakama sunčevog spektra (solarni dermatitis ). Kožne promjene koje pri tome nastaju ovise o tipu kože, trajanju izlaganja suncu kao i godišnjem dobu i mogućnosti refleksije (voda, snijeg).
Koža je pri tome otečena, bolna i izrazito topla, a osoba ima i neugodan osjećaj pečenja. Simptomi obično nestaju za 2-3 dana i koža poprima tamniju, bakrenastu boju. U težim slučajevima solarnog dermatitisa, može doći do nastanka mjehura na koži uz razvoj općih simptoma kao što su glavobolja, mučnina i povraćanje te povišena tjelesna temperatura. Za olakšanje navedenih simptoma primijeniti se mogu oblozi s hladnom vodom, a u težim slučajevima moguća je i lokalna primjena kortikosteroida.
Dugotrajne posljedice
UV zrake (prvenstveno UVA) prodiranjem u dublje slojeve kože oštećuju strukturu kolagenih i elastičnih vlakana zbog čega dolazi do gubitka elastičnosti i vlažnosti kože uz postupno razvijanje suhe, naborane kože (ostarjele kože).
Zbog dugotrajnog izlaganja UV svjetlu nastaju oštećenja strukture DNA koja rezultiraju nastankom prekanceroza (promjene koje prethode nastanku raka kože) i karcinoma kože.
Najčešća prekanceroza je aktinička keratoza koja može prijeći u spinocelularni karcinom. Ona je izravno povezana sa sunčevim UV zrakama kojima su pojačano izloženi ribari i poljoprivrednici.
Bazocelularni karcinom je vrlo čest oblik karcinoma koji nastaje na inače zdravoj koži pretežno u području lica.
Maligni melanom se može razviti iz pigmentiranih madeža, ali može nastati i na koži bez vidljivih prethodnih promjena. Pripada najopasnijoj vrsti raka kože za čiji nastanak je osobito odgovorno izlaganje UV zrakama i sunčane opekline koje su nastale u ranom djetinjstvu.
Kako nastaje fototoksična reakcija?
Fototoksične reakcije koje uzrokuju lijekovi ovise o dozi lijeka i intenzitetu sunčeva svjetla kojemu se izlažemo. Lokalno primjenjivane lijekovi ili neka kozmetička sredstva se koncentriraju u području keratocita i oštećuju ih. Lijekovi koje primjenjujemo na usta ili injekcijom (oralna i parenteralna primjena) oštećuju mastocite i endotelne stanice u sloju kože kojeg nazivamo dermis.
Klinička slika fototoksične reakcije je nalik na opekline od sunca, a lokalizirana je samo na područja kože koja su bila izložena suncu. Koža koja nije bila izložena suncu, obično nije zahvaćena reakcijom ili je zahvaćena samo minimalno. Rjeđe opisivane fototoksične reakcije su sivkaste pigmentacije, lihenoidna erupcija, i pseudoporfirija.
Lijekovi koji mogu dovesti do fototoksične reakcije
- Antibiotici (tetraciklini, fluorokinoloni, ciprofloksacin i dr.)
- Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL)
- Retinoidi (lijekovi koji se prepisuju za liječenje težih oblika akni, psorijaze i nekih T staničnih limfoma u koži)
- Fenotijazini (klorpromazin – lijek za psihijatrijske poremećaje, čiji metaboliti imaju fototoksična svojstva)
- Amiodaron (antiartmik, koji dovodi do sivkaste pigmentacije osunčane kože)
Hrana može također uzrokovati fototoksičnost – reakcije mogu nastati nakon konzumacije hrane bogate psoralenima (mrkva, celer, kopar, komorač, smokve, limeta, peršin i dr.)
Kako se zaštititi od štetnih učinaka sunčanja?
Koža
Potrebno je primijeniti sredstva koja štite od štetnog djelovanja UV zraka tako da apsorbiraju, odnosno ne propuštaju dio sunčevih zraka odgovornih za oštećenje kože.
Zaštitni faktor je oznaka za stupanj apsorpcije – što je sposobnost apsorpcije veća to je i faktor viši. Zaštitni faktor se izračunava usporedbom duljine vremena koje je potrebno da se razvije opeklina od sunca na zaštićenoj koži i duljine vremena potrebnog da se opekotina razvije na nezaštićenoj koži.
Vodootpornost je također značajan čimbenik pri izboru zaštitnog sredstva. On je određen prema principima Američke uprave za hranu i lijekove (Food and Drug Administration) po kojem je preparat vodootporan ako se nakon dva kupanja ili plivanja u trajanju od najmanje 20 minuta, barem polovica nanesenog preparata zadrži na površini kože.
Zaštitna sredstva na kožu treba nanijeti pola sata prije izlaganja suncu. Budući da sredstva za zaštitu od sunčanja nestaju znojenjem ili kupanjem, potrebno je ponovo nanošenje u intervalu od približno dva sata.
Oči
Osim kože, od sunca je potrebno zaštiti i oči. Za oko je najopasnije djelovanje UV zračenja Vrlo je važno sunčane naočale pravilno odabrati provjerom kvalitete i sposobnosti 100 posto UV zaštite. Beskorisno je i opasno nositi sunčane naočale sa zatamnjenim staklima, a bez UV filtra jer nam ne pružaju zaštitu od štetnih učinaka UV zraka.
Autorica teksta:
dr. Ana Gudelj Gračanin,
specijalist internist
