Tumore dijelimo na maligne (zloćudni) i benigne (dobroćudni). No iako su dobroćudni po naravi, mogu biti zloćudni po lokalizaciji i nisu bezazleni.
Razlika između zloćudnog i dobroćudnog tumora je u agresivnosti rasta. Zloćudni se šire u okolinu i okolna tkiva, dok dobroćudni ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju. No iako ne metastaziraju dobroćudni tumori nisu bezazleni.
“Latinski tumor znači oteklina. Svaka izraslina, tvorba koja raste u tijelu po naravi je tumor. I svaka tvorba se mora verificirati. Uzme se uzorak i radi se citološki nalaz. Ako citolog nije siguran je li riječ o malignoj ili benignoj tvorevini, svoje mišljenje daje i patolog. Ako se zaključi da je riječ o dobroćudnom tumoru to ne znači da je on bezazlen. Tumori mogu biti dobroćudni po naravi, a zloćudni po lokalizaciji.”, objašnjava doc.dr.sc. Hrvoje Šobat, dr.med. iz Klinike za tumore.
“Ako se ne liječi dobroćudni nikad neće sam nestati. Najčešće sporo raste, nikome i nikoga ne smeta. U liječenje se ide iz kozmetičkih razloga, ako je riječ o kvrgi koja narušava izgled. Ili ako svojim polaganim rastom pritišće neke vitalne strukture. Možda jesu dobroćudne naravi, ali rade velike probleme i mogu biti po život opasni jer se nalaze na teško dostupnim mjestima i ne mogu se izvaditi. Recimo meningiom u mozgu koji pritišće mozak i radi simptome, dobroćudni tumor slušnog živca koji raste na nezgodnom mjestu.”
Kaže, pacijenti ponekad misle da će iz dobroćudnog nastati zloćudni tumor ili rak ako se odstrani. Preporučuje se da se dobroćudni otkloni posebno ako se nalazi na mjestima gdje smeta i žulja, npr. ispod ruke, u predjelu pazuha.
“To su uporne nakupine stanica. Ako ih izvadite možete biti mirni, ali mogu se ponovno javiti. Da ne bude sasvim jednostavno, kad ponovno naraste nova nakupina ne mora imati istu histologiju kao prva. Može nastati fibrom na dojci koji se izvadi, ali onda može promijeniti genetsku strukturu i poprimiti zloćudne karakteristike.”, zaključuje docent.
Mia Bednaž
