Crveni vjetar ili erizipel je bolest koja je prije više desetaka godina bila vrlo česta u bolnicama. Poboljšanjem higijenskih uvjeta, bolest je gotovo zaboravljena, ali i dalje se javlja.
Zbog modernog načina života ova bolest je ponovno sve prisutnija.
“To je bakterijska infekcija kože koja zahvaća gornji dermis i pripadajući limfni sustav. Javlja se najčešće na potkoljenicama u osoba s potkoljeničnim ulkusom (čirom), limfatičkom opstrukcijom (nateknućem) i edemom, u imunokompromitiranih osoba (alkoholizam, dijabetes, HIV, loša prehrana). Smatra se da je danas oko 80-85% slučajeva erizipela lokalizirano na potkoljenicama te da je bolest najčešća u dobnoj skupini od 60 do 80 godina s navedenim čimbenicima rizika”, objašnjava dr. med. Snježana Kramarić, spec. dermatovenerologije.
Kaže, može se javiti i na bilo kojem drugom mjestu na koži koja je ozlijeđena (na mjestu ugriza insekta, opekline, uboda, kirurške rane, u nekih upalnih bolesti kože…), s posljedičnim ulaskom bakterija u kožu (najčešće streptokok). Prenosi se direktnim kontaktom sa zaraženom osobom.
“Bolest je karakterizirana pojavom crvenog, otečenog, toplog i bolnog žarišta na koži, koje se brzo širi periferno u obliku oštro ograničenih „jezičaka“ (grč. erythros – crven i pela – koža, sinonim „crveni vjetar“). Može doći do povišenja tjelesne temperature, opće slabosti, mučnine, uz osjećaj peckanja i svrbeža na mjestu zahvaćenom erizipelom. Nakon jednom preboljene bolesti, u slučaju ponovne pojave erizipela svi su opisani simptomi blaži”, dodaje dermatologinja.
M. B./Moje zdravlje
