Pročitajte i prvi dio članka magistra nutricionizma Nenada Bratkovića o celijakiji i necelijakičnoj osjetljivosti na gluten.
Klasična – tipična celijakija
Ako se celijakija manifestira “klasičnom“, tipičnom kliničkom slikom,
tada ju je najlakše prepoznati: gubitak na tjelesnoj težini, česti
proljevi, masne tekuće stolice neugodnog mirisa, naduti “afrički” trbuh
oblika lopte, razdražljivost i slaba koncentracija te tjelesna
aktivnost, slabo napredovanje u rastu djeteta. No, problem nastaje kada
je celijakija sakrivena, u netipičnom “tihom”stanju kada mogu proći
godine, a da se ona ne otkrije.
Bolesti i stanja povezane s neliječenom i neprepoznatom celijakijom su:
- anemije
- upale štitnjače
- osteoporoza
- dermatitis herpetiformis
- komplikacije u trudnoći
- malfunkcija bubrega
- oštećenja jetre
- bipolarni poremećaji i autizam
- depresije
- sindrom iritabilnog kolona
- limfom.
Problemi s kojima se susreću osobe s celijakijom
Dijagnostika (sužene mogućnosti analiza javnozdravstvenog sektora) te nerijetko, kod nekih dijagnostičara nedostatak sumnje na ovu bolest
(čitavo jedno razdoblje učilo se kako je celijakija tipična
pedijatrijska bolest s tipičnom kliničkom slikom, no danas znamo da
celijakiju u atipičnom, neotkrivenopm obliku imaju i odrasli) problemi
su s kojima se sureću osobe s celijakijom. Također, deklariranje
prehrambenih proizvoda na sadržaj glutena te briga o analitičkoj
informaciji poseban je problem, koji valja svakako rješavati.
Naglasak na netipičnu celijakiju – kako je prepoznati?
Od netipične celijakije načelno obolijevaju djeca nakon navršene druge godine života.
Isto tako, ostaje nedijagnosticirana u odrasloj dobi. Stoga, zbog posve
nespecifičnih simptoma bolesti, celijakija može biti prikrivena
godinama pod drugom dijagnozom (npr. kao sindrom iritabilnog kolona) te
bolest može prouzrokovati sistemske zdravstvene poremećaje i bolesti.
Dijagnoza
Važno je reći kako celijakiju treba i može dijagnosticirati samo
liječnik. Specijalist gastroenterolog prema anamnezi bolesti, simptomima
i rizičnim faktorima (prisutnost bolesti u užoj i široj obitelji)
upućuje pacijenta na serološke te, konačno, i histološke pretrage
(biopsiju tkiva tankog crijeva).
Važne za dijagnozu ove bolesti su laboratorijske pretrage serološkog tipa. Konkretno, to su tTG (protutransglutaminazna protutijela) te EMA (protuendomizijska protutijela) tipa IgA.
Ako su oni pozitivni te ako je i biopsija pozitivna, uspostavlja se
dijagnoza celijakije. Novije preporuke Britanskog društva za
pedijatriju, hepatologiju i prehranu napominju da kod djece koje imaju
visoki tTG (deset puta viši od gornje dozvoljene razine) te koja imaju
genotip HLA-DQ2 i HLA-DQ-8 ne trebaju biti podvrgavana biopsiji za
celijakiju, već se ona automatski uspostavlja.
Terapija i lijekovi
Za sada, jedina poznata terapija i lijek za celijakiju jest doživotna potpuna bezglutenska prehrana.
Pogreške u vidu potpunog ili djelomično “vraćanja” na glutensku
prehranu nakon oporavka crijevne sluznice koji je vrijedio nekada, a
može se nažalost čuti i u ovo vrijeme, danas se smatra potpuno
neprihvatljivim. Terapija za celijakiju je potpuni oprez i dobra
edukacija kod odabira 100 posto bezglutenskih namirnica, uz
posebnu edukaciju u pripremi namirnica, ali i kod planiranja prehrane.
Vrlo je biotno voditi računa o odvojenom skladištenju i pripremanju
namirnica, gdje oboljeli treba imati posebnu ambalažu prehrambenog
proizvoda s posebnim priborom, jer i najmanje količine glutena mogu
naštetiti – čak i količina glutena prisutna u “prašini” nakon otiranja
ruku od brašna može biti kobna za oboljele.
Koje žitarice i pseudo-žitarice ne sadrže gluten? Proso, riža, heljda, kukuruz, quinoa i amaranth.
Naročito je veliki izazov za roditelje kako omogućiti djetetu
bezglutensku prehranu na rođendanskim proslavama i izlascima, kada
također treba biti ispoštovana bezglutenska prehrana. Podrška čitave obitelji iznimno je bitna, pa se preporučuje da cijela obitelj podržava i priprema namirnice bez glutena.
U ograničenom izboru žitarica kao izvora škroba, složenog
ugljikohidrata koji omogućava dugotrajniju opskrbu organizma energijom
(što je naročito bitno kod djece, ali i kod sportaša) te svih onih koji
imaju povećane zahtjeve za energijom, krumpir i, prije svega,
batat-krumpir, jedna je od namirnica kojoj treba dati više važnosti u
prehrani. Riža, proso, heljda i kukuruz također su odlični bezglutenski
izvor škroba, s time da valja biti siguran kako nisu unakrsno
kontaminirani glutenom. Stoga su najsigurniji izbor 100 posto
bezglutenski proizvodi s označenim logom prekriženog klasa pšenice.
Autor teksta: Nenad Bratković, univ.mag. pharm.
