Kolumnisti i blogeri: Zdrav korak kroz život

Liječenje prijeloma i krivog sraštavanja palčane kosti (2. dio)

Kirurško liječenje rezervirano je za nestabilne prijelome i prijelome sa značajnijim pomakom koštanih ulomaka.

Prijelom se može operacijski sanirati
pločicom i vijcima, Kirschnerovim žicama, vanjskim fiksatorom ili kombinacijom
navedenog. U posljednje vrijeme postoji trend operacijskog liječenja prijeloma
koje, prema pravilima struke, nije potrebno operacijski liječiti. Takvom
pristupu daju prednost ozljeđenici koji ne žele „dugotrajnu“ imobilizaciju,
koji žele bolju krajnju funkciju šake i brži povratak svim aktivnostima.
Najnoviji hibridni sustav unutarnjo-vanjske fiksacije MIROS (Minimal Invasive
Reduction and Osteosynthesis System) omogućava takav pristup. Vrlo je
jednostavan za upotrebu, a značajna prednost mu je mogućnost ambulantne
primjene. Neophodna je upotreba RTG pojačivača, a zahvat se može raditi u
regionalnoj (aksilarni blok ili intravenoznoj) ili čak lokalnoj anesteziji.
Njegova važna prednost je mogućnost micanja ručnoga zgloba, odmah nakon
operacije, tj. nakon prestanka djelovanja anestezije uz solidan stupanj
upotrebljivosti šake za sve, osim za teške poslove.

Pristup liječenju mlađeg i aktivnog ozljeđenika treba biti kompleksniji
nego u liječenju starijih osoba. Zbog bolesnikove različite potrebe
funkcioniranja i relativno velikog broja značajno različitih metoda liječenja,
potrebno je izabrati liječenje koje će dati optimalan rezultat uz primjenu što
nižeg stupnja terapijske „agresivnosti“. Sama dob nije indikacija za određeno
liječenje. Mnoge osobe starije životne dobi fizički su vrlo aktivne, te je
stoga ispravnije indikaciju za liječenje postavljati prema stupnju tjelesne aktivnosti
i ostalim potrebama.

Rehabilitacija ima jednaku važnost kao i primarno operacijsko ili neoperacijsko
liječenje. Održavanje opsega pokreta prstiju i ručnog zgloba, vježbe snage,
vježbe cirkulacije i drugi fizikalno-medicinski tretmani nužni su za potpuni
povratak funkcionalnosti ruke. Elevirani položaj šake (držanje šake u povišenom
položaju, iznad nivoa srca) značajno pomaže prevenciji Sudeckove distrofije,
smanjenju otoka, venoznoj drenaži, bržem cijeljenju i smanjenju bolova.

Komplikacije mogu biti posljedica same ozljede ili posljedica liječenja.
Akutne i rane komplikacije mogu biti: sindrom mišićnog odjeljka (tzv.
compartment sindrom), infekcija, krvarenje, ozljeda mekih tkiva i drugo. Kasne
posljedice mogu biti mnoge, i važno ih je poznavati kako bi se što ranije
započelo s obradom i eventualnim daljnjim liječenjem, sve u cilju povećanja
funkcije ručnog zgloba.

Refleksna simpatička distrofija (poznatija kao Sudeckov sindrom) posebno je
važna rana komplikacija koja se u određenom stupnju javlja u svakog trećeg
ozljeđenika. Dominantni simptom je bol uz otok, smanjenje pokretljivosti
prstiju i ručnog zgloba, te smanjenje mišićne snage ruke.

Kompresiju nervus medijanusa i znatno rjeđe nervus ulnarisa važno je rano
prepoznati. Kod sumnje na kompresiju potrebno je učiniti EMNG i ako se dokaže
kompresijski sindrom, potrebno je, u što je kraće mogućem roku, operacijski
otkloniti uzrok kompresije.

Nesraštavanje (pseudartroza) ili produženo koštano cijeljenje rjeđe je i
nastaje samo nakon težih tipova prijeloma koji primarno nisu adekvatno
liječeni.

Najznačajnija i najčešća komplikacija je cijeljenje prijeloma u krivom
položaju. Javlja se u svim dobnim skupinama, ali mlađi bolesnici izrazito loše
toleriraju sraštavanje u krivom položaju.

Ono dovodi do značajnog gubitka
funkcije ručnog zgloba i šake, te rotacije podlaktice. Ukupno, ona dovodi do
brojnih negativnih medicinsko-ekonomskih posljedica, kako za pojedinca, tako i
za zajednicu.

Ukoliko su posljedica nadekvatnog primarnog liječenja (bolovi, otok,
ograničenje kretnji i drugo) uočene dovoljno rano, ortopedsko liječenje u
smislu popravka poremećenih anatomskih odnosa odgoditi će razvoj posttraumatske
artroze ručnog zgloba. Operacijskim zahvatima (korektivnim osteotomijama
palčane i/ili lakatne kosti) značajno se može unaprijediti funkcija ruke.

Prema stranoj literaturi, više od tri četvrtine ozljeđenika, nakon
završenog liječenja prijeloma distalnog dijela palčane kosti, klinički i
subjektivno su dobro. Na žalost, u Hrvatskoj postotak nezadovoljnih bolesnika
znatno je viši, te mnogi od njih – posebno mlađi, trebaju naknadno operacijsko
liječenje. Međutim, takvo naknadno liječenje ne dovodi do tako dobrog krajnjeg
rezultata koji je moguće postići adekvatnim primarnim liječenjem.

Neadekvatnom dijagnostikom i primarnim liječenjem, kao i naknadnim
saniranjem nastalih neželjenih posljedica, patološka stanja nepotrebno se
pogoršavaju i kompliciraju, te prilikom obrade zahtijevaju kompleksniju i
skuplju terapiju. Time se troškovi produženog liječenja, bolovanja i propuštena
dobit, nepotrebno povećavaju.

Pozornost treba dati ranom prepoznavanju 
lošeg rezultata primarnog liječenja (deformacija, rani razvoj refleksne
simpatičke distrofije, zaostala bol, smanjenje opsega pokreta, smanjenje
mišićne snage, subjektivno nezadovoljstvo bolesnika i drugo). Bolesnici s
takvim simptomima trebaju se javiti u odgovarajuću ortopedsku ustanovu radi
daljnjeg adekvatnog liječenja.

 

 

Autor teksta: prof.dr.sc. Ranko Bilić,
dr.med., specijalist ortopedije

Ordinacija preporučuje

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo