Fobije?

Kad je tjeskoba (neurotična) povezana uz neki specifični ali i
iracionalan uzrok (objekt ili situaciju iz života) govorimo o fobiji.
Iako se većina ljudi ne
osjeća baš najbolje ako je u dodiru s neobičnim insektom, ako mora nastupati pred kamerom ili ako stoji
blizu ruba provalije, to nije još uvijek psihički poremećaj. Misao koja nam proleti kroz glavu dok se vozimo liftom, na primjer, vezano uz propitivanje mogućnosti da lift stane
ili da počne padati – nije patološka.

Tek ako taj strah postaje toliko neugodan i neprimjeren da se zbog njega mora prilagođavati život, kao i kad je taj strah često prisutan, a bez izravne ili potencijalne mogućnosti izlaganja onda
predstavlja poremećaj. Fobije se uspješno liječe psihoterapijom i eventualno se
to liječenje kombinira s lijekovima koji mogu pomoći, u fazama “akutiziranja”
smetnji i osobito u situacijama izlaganja izvoru fobične tjeskobe koje ne
možemo izbjeći.

Panični
poremećaj?

Kad se nagli
nastup tjeskobe ne može povezati s nekim objašnjivim događajem onda govorimo o paničnom poremećaju. Takvi napadi su
uglavnom kratki – traju
nekoliko minuta do nekoliko sati – javljaju se iznenada i u potpunosti onemogućuju
normalno funkcioniranje. Senzacije ubrzanog pulsa, omaglice, mučnine i drhtanja
su skoro uvijek popraćene strahom od neke bolesti ili smrti ili gubitka razuma ili kontrole nad sobom, toliko su
intenzivne da nas često
natjeraju da se javimo u hitnu službu po konkretnu pomoć. Cjelokupna alarmna reakcija tjeskobe je tu – ali manjka neki razlog!

Važan kriterij za postavljanje dijagnoze paničnog
poremećaja je odsustvo drugih psihičkih poremećaja koji bi mogli objasniti napade anksioznosti. Radi se
o relativno čestom problemu
danas, uzročnost je nejasna iako se nazire i biološka nasljedna osnova kao i
uvjetovanost stečenim, razvojnim iskustvima, a pristup u liječenju je u širokom
rasponu od liječenja lijekovima (antidepresivi i anksiolitici) do
psihoterapijskog liječenja i kombinacije tih pristupa.

Generalizirani
anksiozni poremećaj?

Kao što
naziv kaže, glavna manifestacija je anksioznost, tako da simptomi ovog
poremećaja mogu uključivati sve što je do sada opisano pod poglavljem tjeskobe.
Zanimljiv je pojam “slobodno lebdećeg straha” kojim se želi opisati stalno
prisutnu ili lako dostupnu anksioznu reakciju karakterističnu za ovaj
poremećaj. Paradoksalno jer je tjeskoba, čini mi se, u suprotnosti sa slobodom,
a kod generaliziranog anksioznog poremećaja kao da je anksioznost slobodna, a
pacijent njome zarobljen.

Kao i kod drugih anksioznih stanja glavni
dijagnostički napori su usmjereni na uočavanje eventualnog drugog poremećaja kao izvora
tjeskobe, a ako nije pronađen onda se može postaviti ova dijagnoza. U pristupu liječenju
je, uz mogućnost propisivanja lijekova, važno omogućiti psihološku tj.
psihoterapijsku pomoć.

Anksiozno
depresivni poremećaj?

Simptomi
anksioznosti i simptomi depresivnosti se miješaju i niti jedna skupina simptoma
nije značajnije prisutna da bi zadovoljila postavljanje odvojene dijagnoze
depresije ili nekog anksioznog poremećaja. To je anksiozno depresivni
poremećaj.

Najčešće se radi o dugotrajnim problemima koje pratimo od perioda
adolescencije, a ti problemi nisu nikada bili dovoljno teški da bi se klijent
javio nego se obično nakon dužeg vremena i uz vanjski poticaj javlja i
liječenje je u stvari uspješno jedino kad postoji dobra motivacija. Kao
i uz sve druge anksiozne poremećaje je dobro kombinirati eventualno potrebno
farmakoterapijsko i psihoterapijsko liječenje.

Ordinacija preporučuje

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo