Pitanje čitateljice:
Imam 44 godine i živim s mužem i dvoje djece, prije pet godina mi je umrla majka, s kojom sam bila jako povezana. Od tada svake godine imam periode depresije koje počinju u 9. mjesecu (kad je godišnjica smrti), pogoršavaju se prema Danu mrtvih i često kulminiraju s Božićem. U početku mi je to bilo normalno, a zadnje dvije godine ne želim opet proći kroz tu fazu ali mi to ne uspijeva. Ove godine mi je liječnik propisao antidepresiv, što ne pomaže baš. Da li se kod mene radi o nekoj vrsti depresije ili žalovanja i da li bi se trebala javiti specijalisti?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
Što je žalovanje, a što depresija
Depresija je poremećaj koji uvijek donosi neku vrstu štete u životu pojedinca, bio to utjecaj na psihički, tjelesni ili socijalni život. To je poremećaj raspoloženja pa upućuje na neuobičajenost inače uobičajenih stanja emocija. Tuga, ljutnja, strah, krivnja, žalovanje itd. su spektar normalnih afektivnih stanja, no kad su oni “predugi” ili nemaju toliko veze s poticajem koji ih je izazvao onda treba razmišljati o postojanju depresije. Definira se preko slijedećih odrednica:
- Osjećaji tuge i/ili praznine, smanjena mogućnost osjećaja ugode, zadovoljstva
- Poremećaj spavanja, uglavnom nesanica s ranim buđenjem, usporenje u mislima i tijelu
- Značajan manjak (ili pojačanje) apetita, uz promjene tjelesne težine
- Dekoncentracija, poremećaji mišljenja, neadekvatni osjećaji krivnje
- Manjak energije, umor, osjećaji bezvrijednosti
- Crne misli, osjećaj prijeteće propasti, suicidalne misli
Dosta je čest poremećaj, no teže se dijagnosticira jer se mnogi ne javljaju po pomoć, a i koji se javljaju ne bivaju uvijek uspješno liječeni, osobito kod klinički težih poremećaja, kao i kod komorbidnih stanja (više poremećaja odjednom).
Žalovanje je spontani proces koji je reakcija na neki gubitak, uglavnom na voljenu osobu, ali i na neki važan položaj, zdravlje, zaposlenje ili odnos općenito. Dio je života i ne zahtijeva liječenje. Žalovanje ima smisao da “popravi” nastalu štetu nakon gubitka koja će omogućiti psihološko preživljavanje. Često, međutim, vidimo žalovanje kao proces koji donosi dugotrajnu disfunkcionalnost i veliku patnju kojoj kao da se ne nazire kraja. Osobito je žalovanje za djecom teško i dugotrajno, ako ne i cjeloživotno.
S obzirom da se u normalnom procesu žalovanja često vide mnogi – ili svi – od gore nabrojanih elemenata depresije, u dijagnosticiranju se odavno osjeća potreba da se ta dva stanja razluče. Tako je prvi kriterij uzrok ili povod žalovanju, gdje unatoč “vanjskim mjerama” jedino može pomoći brižljiv i individualni pristup u kojem pomagač procjenjuje je li gubitak za dotičnu osobu zaista toliki da odgovara intenzitetu i trajanju reakcije žalovanja. Tu je zatim klauzula trajanja, pa se prema modernim dijagnostičkim smjernicama intenzivno žalovanje (uz značajnu disfunkcionalnost) koje traje duže od 6 mjeseci smatra produženim ili kompliciranim žalovanjem, i time se preporuča i terapijski pristup. Moderni društveni strah od “medikalizacije”, tj. pretjerane upotrebe lijekova za psihičko stanje je doveo do velikih rasprava oko dijagnostičkih preporuka za dijagnosticiranje depresije u okviru žalovanja jer to otvara vrata i davanju lijekova o kojima su stavovi u društvu podijeljeni.
Odgovor u slučaju našeg primjera je težak!
Na temelju ovakvog opisa se u stvari ne može postaviti dijagnoza depresije jer nedostaju mnogi podaci kao i jako važna komponenta – dojam kojeg pomagač stječe u susretu u ordinaciji. Možemo pretpostaviti da postoji dosta dobro očuvana funkcionalnost, s obzirom da čitateljica nije navela nijedan suprotni podatak. Također ne znamo da li postoji od ranije sklonost sezonske depresije (uobičajeno u zimskom periodu) koja je od gubitka majke postala nešto drukčija po javljanju i intenzitetu.
Kako si pomoći
U ovom (i sličnim) slučaju nije toliko teško preporučiti korake za pomoć. Kako se procesi u depresiji preklapaju s onima koji su za žalovanje normalni – tako se i pomoć preporuča po sličnim točkama:
- Razgovarajte s nekim
- Vježbajte tijelo
- Vježbajte duh
- Liječenje antidepresivom po procjeni liječnika
Godišnjice, Dan mrtvih, kao i blagdani su općenito situacije pojačanog prisjećanja objekta žalovanja, iskustava koje čine nas same, uz neizbježno ponovno proživljavanje nekih osjećaja vezanih uz ta iskustva ali i uz gubitak sam. Latinska sentenca nas uči da mrtvi žive kroz naše uspomene. Kako vrijeme (i rad žalovanja) odmiču, te reakcije bivaju podnošljivije, manje intenzivne ili kraće po trajanju.
Kada krenuti po pomoć?
Vlastita procjena da trebate pomoć je najvažnija. Koji puta ju nadopunjuje okolina koja “pogura” da se pacijent javi po pomoć. Za žalovanje kao i za depresiju je psihoterapija od presudne važnosti jer uz ublažavanje smetnji obogaćuje pojedinca novim značenjima i uvidima o sebi.
Foto: Shutterstock
