Biljni izvori željeza su razno zeleno lisnato povrće, mahunarke, sjemenke i neki orašasti plodovi, gdje se željezo nalazi u ne-hem obliku. Taj oblik je manje dostupan za apsorpciju, međutim apsorpciju biljnog izvora željeza povećava vitamin C.
Što je anemija?
Anemiju opisuje smanjeni broj crvenih krvnih stanica (eritrocita) ili hemoglobina u krvi. Često se smatra da je uzrok anemije smanjeni unos željeza hranom, međutim uzroci anemije mogu biti različiti:
- povećane potrebe za željezom
- poremećaj u apsorpciji željeza iz probavnog sustava
- smanjen unos željeza putem prehrane
- razne bolesti, kronična krvarenja.
Osim željeza, za kvalitetan rad crvenih krvnih stanica potreban je vitamin B12 i folat. Crvene krvne stanice prenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela. Bez dovoljno vitamina B12 i folne kiseline, crvene krvne stanice nisu dovoljno razvijene i ne mogu kvalitetno obavljati svoju funkciju. Primaran nedostatak željeza se očituje u jetri i koštanoj srži, nakon čega dolazi do smanjenog stvaranja crvenih krvnih stanica te naposljetku tek dolazi do razvijanja anemije.
Anemija je vrlo česta kod osoba odrasle dobi, a osobito kod žena reproduktivne dobi. Populacije koje najčešće obolijevaju od anemije su dojenčad, djeca, adolescenti i trudnice.Najčešći simptomi anemije uključuju slabost, krhke nokte, smanjen apetit, blijedu boju kože, glavobolje, kratak dah, vrtoglavicu, zujanje u ušima i drugo.
Željezo
Nedostatak željeza se često spominje kao uzrok anemije, iako ne mora uvijek biti tako. Željezo je bitan element za funkcioniranje ljudskog organizma koji sudjeluje u transportu kisika, rastu i diobi stanica te u mnogim drugim biokemijskim procesima. Željezo je ugrađeno unutar crvenih krvnih stanica te primarno služi transportu kisika u krvi. Željezo se osim u krvi, u organizmu taloži u zalihama koje koristimo kada dolazi povećanje potražnje: trudnoća, veći tjelesni napori, bolest.. U tom slučaju, željezo se troši iz zaliha te ga je bitno nadomjestiti hranom. Ako prehrana nije adekvatna, a skloni smo smanjenim razinama željeza u krvi, može doći do razvoja anemije.
Hrana bogata željezom i apsorpcija
Iznutrice i crveno krto meso su među najbogatijim izvorima željeza. Željezo koje se nalazi u navedenim namirnicama je hem oblik željeza koji je dostupniji za apsorpciju u ljudskom probavnom sustavu od primjerice biljnog, ne-hem izvora željeza. Biljni izvori željeza su razno zeleno lisnato povrće, mahunarke, sjemenke i neki orašasti plodovi, gdje se željezo nalazi u ne-hem obliku. Taj oblik je manje dostupan za apsorpciju, međutim apsorpciju biljnog izvora željeza povećava vitamin C. Upravo zato, razno zeleno lisnato povrće kombinirajte s hranom koja je bogata vitaminom C (poput drugog povrća i raznog sezonskog voća). Bjelančevine mesa mogu poboljšati apsorpciju željeza iz životinjskog izvora, dok s druge strane, cjelovite žitarice sadrže određene tvari, u prvom redu fitate, koji tu apsorpciju ometaju.
U prosječnom načinu prehrane dnevni unos željeza hranom uglavnom nadmašuje potrebe, međutim apsorpcija je općenito mala (pet-deset posto od unjetog željeza).
Tvari koje ometaju apsorpciju željeza
Fitinska kiselina/fitati koja se primarno nalaze u cjelovitim žitaricama ometaju apsorpciju željeza (kalcija i cinka) iz hrane. Fitati u prehrani neće izazivati tegobe, osim ako se ne konzumiraju u prevelikim količinama. Kalcij također smanjuje apsorpciju željeza, pa hranu bogatu kalcijem i dodatke prehrani na bazi kalcija ne bi trebalo uzimati u isto vrijeme kad i hranu bogatu željezom. Ostali inhibitori uključuju fosfate, tanin (zeleni čaj), oksalate i karbonate.
Literatura:
- Centers for Disease Control and Prevention. Iron deficiency – United States, 1999–2000. MMWR2002;51:897–899.
- Scholl TO, Hediger ML, Fischer RL, Shearer JW. Anemia vs iron deficiency: increased risk of preterm delivery in a prospective study. Am J Clin Nutr. 1992 May;55(5):985–8.
- US National Library of Medicine, NIH. Iron deficiency anemia. Institute of Medicine. Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes for Vitamin A, Vitamin K, Arsenic, Boron, Chromium, Copper, Iodine, Iron, Manganese, Molybdenum, Nickel, Silicon, Vanadium and Zinc. Washington, DC: National Academy Press, 2001. http://www.nhlbi.nih.gov/health/dci/Diseases/ida/ida_whatis.html
Diana Gluhak, mag. nutr.
Konzultant za nutricionizam
mail@dianagluhak.eu
Foto: Shutterstock
