Tijekom vrućih, ljetnih dana lako je zaboraviti na adekvatan unos tekućine i blago dehidrirati. Koji simptomi se tada javljaju, koje tekućine i hrana najbolje gase žeđ te što je i kada nastaje trovanje vodom, objašnjava Tena Niseteo u novoj kolumni!
Već ste u osnovnoj školi naučili da je voda jedan od
esencijalnih čimbenika života. Ona čini gotovo 70 posto površine naše planete i oko 60 posto našeg tijela, zbog čega je njezinu ravnotežu, kako oko
nas tako i u nama, iznimno važno održavati.
Svako narušavanje hidracijske ravnoteže može imati ozbiljne
posljedice na zdravlje koje su poznate kao dehidracija i, suprotno tome,
trovanje vodom.
Kako prepoznati dehidraciju?
Dehidracija podrazumijeva prekomjerni gubitak tjelesne
tekućine, a najčešće se javlja kao posljedica proljeva, povraćanja, pretjeranog
znojenja ili premalog unosa tekućine. Jedan od prvih znakova dehidracije je
osjećaj žeđi koja je ujedno signal tijela na hitnu hidraciju. Vrlo blag gubitak
tekućine može se prepoznati po tamnijoj boji mokraće, a već se blaga
dehidriranost, odnosno gubitak 1 do 2 posto tjelesne mase, često uzrokuje nervozu,
glavobolju, pa i zatvor. Teška dehidracija uzrokuje veći gubitak energije što
se prepoznaje kroz simptome kao što su umor i pospanost, suha i ljepljiva koža,
ispucale usne te smanjeno znojenje zbog čega može doći do povećanja tjelesne
temperature, grčeva u ekstremitetima, povećanja pulsa, mučnine i povraćanja.
A opet, unatoč važnosti vode u prehrani čovjeka, zanimljivo
je da točne prehrambene preporuke za istu ne postoje. No, postoji nekoliko
načina kojima se može odrediti individualni preporučeni dnevni unos tekućine,
koji se razlikuje s obzirom na dob, tjelesnu masu, zdravstveno stanje,
intenzitet tjelesne aktivnosti, godišnje doba i još mnogo čimbenika. Da se
ovime ne bi zamarali, postavljena je opća preporuka kojom se predlaže da je
jedna i pol do dvije litre tekućine dnevno dovoljna količina za nadoknadu dnevnih
gubitaka odrasle osobe.
Za razliku od odraslih, u djece je, zbog njihove male
tjelesne mase i manjih rezervi vode u tijelu dehidracija puno lakša. Osim toga,
odraslima je tekućina lako dostupna, dok se djeca moraju osloniti na njihovu
brigu. Ukoliko brinete o doječetu, dobro je da imate na umu da već njihova
hrana podrazumijeva i tekućinu. Bilo da je riječ o majčinom mlijeku ili
dojenačkom mliječnom pripravku, sadržaj suhe tvari čini tek pet posto, što znači da će
dojenče zadovoljavanjem svojih dnevnih energetskih potreba, zadovoljiti i svoje
dnevne hidracijske potrebe. No ukoliko se bebica jače znoji dobro joj je između
obroka ponuditi vodu ili rehidacijsku otopinu. Starijoj djeci će se dovoljan
unos tekućine osigurati čestim nuđenjem napitaka. No, ovdje valja upozoriti da
je dijete bitno učiti pravilnoj hidraciji, a to znači davati mu što manje “obojenih” i zaslađenih tekućina i učiti ga da pije vodu.
Najlakši način sprječavanja dehidracije upravo je pravilna,
odnosno redovna i dovoljna hidracija tijela.
I hrana gasi žeđ!
Osim vode, prirodnih sokova i nezaslađenih čajeva odličan
izvor tekućine pruža i “mokra” hrana kao što su mlijeko i fermentirani mliječni
napici, voće i povrće (citrusi, dinja, lubenica, tikvica, rajčica i sl.) kojom
zadovoljavate oko 20 posto, odnosno pola litre, dnevnih potreba za tekućinom. Juhe i ostala jela “na žlicu” tradicionalno se konzumiraju kao okrjepa, stoga
ni ljeti nije na odmet fina bistra juhica, varivo od raznog ljetnog povrća ili
već jako dobro poznata gazpacho juha.
Vrlo često u vrući ljetni dan godi gazirani napitak.
Međitim, iako se u prvi mah čini da gazirani napici “brišu” žeđ, u konačnici ne
hidriraju tijelo u dovoljnoj količini, naime, ugljikov(IV)oksid, poznatiji kao
CO2, prisutan u svim gaziranim pićima, napuhuje želudac, što stvara
pojačan osjećaj punine zbog čega se popije puno manja količina tekućine. Osim
toga, često konzumirani kava i alkohol su napici koji imaju diuretski učinak
što ih čini “tekućinom bez tekućine” zato je popratna čaša vode važan dio
ovakvih napitaka!
Trovanje vodom
Dehidracija nije jedina poslijedica nepravilne hidracije postoji
i kako je već prije spomenuto, iako manje poznato, trovanje vodom. Bez obzira
da li se radi o znojenju uslijed visokih ljetnih temperatura ili napornog
treninga ili dehidraciji uslijed proljeva i povraćanja, povećani unos tekućine
je preporučen, zbog čega mnogi znaju pretjerati s unosom vode. Znojenjem,
povraćanjem i proljevima gube se elektroliti, a pretjeranim unosom vode tijelo
se dodatno “ispire” što dovodi do hiponatrijemije ili “otrovanja vodom” često
praćeno glavoboljama. Zato je bitno tijelo pravilno hidrirati jer će ono, tek
tada, biti u mogućnosti pravilno provoditi sve svoje metaboličke procese.
Pravilna hidracija podrazumijeva ne samo redovan unos nego i
pravilan izbor tekućine. Prirodni voćni i povrtni sokovi, nezaslađeni čajevi,
juhe i sportski napici dobar su izvor vode, vitamina i minerala te su pravilan
odabir prilikom pojačanog i povećanog gubitka tekućine, međutim govorimo li o
laganoj svakodnevici, glavni izbor ipak treba biti najbolja prirodna tekućina –
voda!
