Obilježavanje ovog dana prilika je za ulaganje napora u poboljšanje zdravstvene skrbi, kao i na podsjećanja na prava koje svatko od nas kao bolesnik ima. U primjeni medicinskih dostignuća u praksi postoji mogućnost zloupotrebe informacije, kao i opasnost od kršenja etičkih normi i osobnih prava.
Svjetski dan bolesnika utemeljio je Papa Ivan Pavao II. 13. svibnja 1992. godine kako bi se društvo senzibiliziralo za potrebe bolesnika, zajedništvo, empatiju i pomoć onima koji su bolesni i nemoćni.
U svim postupcima vezanim uz pacijenta vezuju se slijedeća osnovna prava:
1. Pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost podrazumijeva informiranje pacijenta o mogućnostima medicinskog zahvata (dijagnostičkim, terapijskim) kao i o mogućem ishodu. Pacijent mora biti upoznat sa svim prednostima ponuđenih mogućnosti način kao i svim rizicima pretraga i zahvata te mogućim poteškoćama ako pacijent od predloženih pregleda i zahvata odustane. Uz upoznavanje o tijeku liječenja i preporuke o načinu života primjerenom za njegovo zdravstveno stanje, dužnost je zdravstvenog djelatnika upoznati pacijenta i s njegovim pravima iz zdravstvenog osiguranja. Pravo na dobivanje navedenih informacija ima svaki pacijent, na njemu razumljiv način, obzirom na dob, obrazovanje, invaliditet ili mentalne sposobnosti.
2. Pravo na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinskih postupaka ili zahvata odnosi se na pravo prema kojima pacijent ima pravo odbiti bilo kakvu intervenciju ili terapijski postupak, osim ako bi nepoduzimanje takvog zahvata bilo opasno po život ili izazvalo trajna oštećenja zdravlja. Svoj pristanak kao znak prihvaćanja preporučenog medicinskog postupka pacijent daje potpisivanjem tzv. obrasca suglasnosti. Za osobe koje nisu sposobne dati svojevoljni pristanak potpisivanjem izjave (maloljetna osoba, osoba bez svijesti, osoba s težom duševnom smetnjom te poslovno nesposobna osoba), obrazac suglasnosti potpisuje zakonski zastupnik ili skrbnik.
3. Pravo na povjerljivost podrazumijeva čuvanje podataka o zdravstvenom stanju pacijenta kao profesionalnu tajnu. Podaci se mogu se davati samo onima koje je pacijent za to ovlastio. Također, ti se podaci ne smiju davati osobama za koje je pacijent to zabranio. Pod povjerljivim podacima podrazumijeva se ne samo dijagnoza i zdravstveno stanje, već i boravak u zdravstvenoj ustanovi.
4. Pravo na privatnost odnosi se na poštivanje privatnosti pacijenta. Pri liječenju, a naročito prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.
5. Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji podrazumijeva pravo pacijenta na pristup cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje.
6. Pravo na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima podrazumijeva izričiti pristanak pacijenta za uključivanje u istraživanje. Isto se odnosi i na medicinsku nastavu. Pristanak mora biti pisan i datiran. Pacijent mora potpisati suglasnost za sudjelovanje u određenom znanstvenom istraživanju ili medicinskoj nastavi na temelju preciznih i na razumljiv način dokumentiranih obavijesti o prirodi, važnosti, posljedicama i rizicima ispitivanja. Za poslovno nesposobnog ili maloljetnog pacijenta pristanak daje njegov zakonski zastupnik ili skrbnik.
7. Pravo na pritužbu podrazumijeva pravo pacijenta na žalbu, ukoliko je uočio nepravilnosti u pružanju zdravstvene zaštite. Također, pacijent se zbog povrede svojih prava može obratiti zdravstvenoj inspekciji koja je ovlaštena poduzimati razne mjere pa čak podnositi i prekršajne i kaznene prijave.
Koliko je važna uloga društvenih mreža u skrbi za bolesne?
Kada govorimo o zdravlju ljudi i „mreži“ brojnih čimbenika koji utječu na zdravlje: populacijskoj mreži, utjecaju društva, grupe i pojedinca – potpuno je jasno da je taj utjecaj iznimno velik i važan. Ponekad pozitivan, ponekad negativan. Naravno, nama je cilj usmjeriti se na pozitivne učinke. Brojna istraživanja pokazuju da je društvena povezanost jedan od najvažnijih čimbenika zdravlja i dugovječnosti, ali i lakšeg integriranja oboljelih kao i lakšeg i dostojanstvenijeg života s bolešću. Potrebno je pozitivnim mjerama razvijati i poticati sve vrste volonterskog rada i ulogu zajednice u skrbi za bolesne. Nužno je osnažiti društveno povezivanje, empatiju i zajedništvo. Osjećaj sigurnosti i podrške iznimno je važan oboljelim osobama. Ljudska toplina, lijepa riječ i pomoć u svakodnevnici nezamjenjivi su. Razvojem sustava, znanosti i tehnologije postižu se odlični rezultati, ali bez ljudskosti i osobnosti ne može se postići kvalitetna skrb za bolesne i nemoćne.
Izvor: Štampar.hr
