Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Zoloft u trudnoći

Objavljeno 22.09.2015.

Dječje zdravlje

Imam 30 godina. Unazad 5 godina bolujem od anksiozno depresivnog poremećaja sa napadima panike i okp-om. Pila antidepresive. Prije 10,5 mjeseci sam ostala trudna i isti tren sam ostavila sve lijekove. Nakon mjesec dana moja bolest se vraća. Napadi panike su bili neizdrživi, smršavila sam 10 kg u mjesec dana. U dogovoru sa ginekologom i psihijatrom u 20. tjednu trudnoće uvodimo terapiju Zoloft 50 mg 1 na dan. Zadnji mjesec trudnoće pijem 50 mg svaki drugi dan. Rodila sam 03.08.2015 bebu 2760 g i 47 cm, apgar 10/10. Isti dan prestajem piti sve tablete, dojim, dobro se osjećam. I sada 6 tjedana nakon poroda i dalje dojim i dobro se osjećam. Beba lijepo napreduje, u prvih mjesec dana je dobila 1500g i pedijatrica kaže da je zdravo dijete. Međutim, beba ne prestaje plakati. Dan i noć plače, osim kada je dojim. To je tužan, grčevit plač, nekada ostaje bez zraka, usta počinju plaviti. Suprug i ja 6 tjedana nismo spavali i ne znamo više što da radimo. Mene zanima da li postoji mogućnost da je beba takva zbog mog psihičkog stanja u trudnoći i Zolfta kojeg sam pila? Unaprijed hvala na odgovoru.

U literaturi nema znanstveno dokazane veze između uzimanja sertralina ili SSRI antidepresiva u trudnoći i nekakvog posebnog psihološkog ili razvojnog deficita kod djeteta kasnije. Ponašanje dojenčeta je uvijek razumljivije ako ga stavimo u kontekst odnosa s majkom (dakle okolinom). Koji puta nije lako pronaći dobru komunikaciju s djetetom i razumjeti dojenačke potrebe, osobito što je svako dijete specifično, jednako kao i majka. Ako je s djetetom sve u redu, možda ste vi zabrinutija nego što biste trebala biti u skrbi oko njega? To tako malo dijete jako osjeti i pokazuje plačem ili nemirom. Dugotrajni periodi nezadovoljstva djeteta mogu biti veliki stres za vas i lako se je pokolebati da radite ispravno, biti zabrinutija ili nesigurnija no što bi inače bila, a to opet pokreće začarani krug uznemirenosti djeteta… S toga vas želim ohrabriti da ne odustajete od dojenja i da se pokušate u svom ponašanju spram djeteta što više oslanjati na vlastiti osjećaj (oko toga što je djetetu sad potrebno) a manje na savjete izvana. Ako vam se čini da se ne snalazite, potražite nečiji psihološki savjet uživo.