Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Vježbanje uvažavanja vlastitog mišljenja

Objavljeno 19.01.2016.

Psihološki problemi

Poštovani. Imam 31 godinu i unazad 6 godina bolujem od anksiozno depresivnog poremećaja. Bila sam jako loše, nisam mogla iz kuće koliko su panični napadi bili jaki, strahovi, depresija, derealizacija, opsesivne misli. Liječena sam antidepresivima iz SSRI skupine uz pomoć kojih sam uspjela završiti fakultet, zaposliti se u struci. Prije godinu dana sam ostala trudna i u jednom danu prestala sa lijekovima. Bolest se vratila vrlo jakim intenzitetom i u 20 tjednu trudnoće sam morala početi sa antidepresivom Zoloft. Bila sam jako loše, imala sam strašne panične napade, nisam mogla jesti niti žvakati, imala sam suicidalne misli. Pila sam ga do kraja trudnoće i bila sam ok. Porod prošao izvrsno. Obzirom da sam jako htjela dojiti odlučila sam opet prestati s lijekom u jednom danu, na svoju ruku. Moja beba će uskoro 6 mjeseci, a ja nisam popila niti jedan lijek. Dojim i osjećam se dobro. Otišla sam k mojoj psihijatrici na razgovor koja veli da bih ja trebala početi opet s lijekovima jer pitanje je dana kad će mi se bolest vratiti. Moja liječnica opće prakse se ne slaže s njom i kaže da nema potrebe da ništa pijem ako se ja osjećam dobro. I da uopće nije nužno da će se bolest vratiti bez obzira koliko loše epizode sam imala. Zanima me vaše mišljenje? Mogu li ja zbilja nakon 6 godina dosta teškog anksiozno depresivnog poremećaja biti dobro do kraja života? Ili je moja psihijatrica u pravu i trebam piti lijekove jer je velika mogućnost da mi se sve opet vrati?

Moje je mišljenje da trebate uvažiti ili, u stvari, početi vježbati uvažavanje svog mišljenja. Ne vjerujem osobito u koncepciju psihijatrijskih dijagnoza, to su samo nužni okviri koji služe komunikaciji, a mogu odmagati ako im pridajemo previše važnosti. Naravno da ništa nije za “cijeli život”, čovjek raste, sazrijeva i mijenja se. Ono što smatram važnijim od lijeka je nastavak rada na sebi. To ne može škoditi, ali ni to nije imperativ ako vi vidite da vam ide dobro samoj, samo naprijed!