Imam 26 godina. Od nižih razreda osnovne škole osjećao sam faze napetosti koju mi je bilo teško objasniti. U tom trenutku sve mi je smetalo a najviše određeni ponavljajući zvukovi poput kapljanja vode, koraka ili prolazka automobila. Takva "stanja" su se povukla nakon puberteta. U pubertetu kreću problemi sa komunikacijom sa okolinom. Hipersenzibilnost, nezrelost za svoju dob, samoranjavanje. Dosta često stvaram nerealnu sliku o ljudima (crno- bijelu sliku). Povlačim se u sebe i ne volim komunicirati s ljudima i najmanju kritiku pa čak i krivi pogled i šalu doživljavam kao teški napad makar to ne pokazujem ali beskrajno analiziram. Unatoč svim simptomima završio sam fakultet i zaposlen sam. Na poslu jedva izdržim 8 sati vračam se kući iscrpljen i napet bez ikakve volje za bilo kojom aktivnošću koja uključuje ljude jer me dodatno iscrpljuje. Dosta često imam osjećaj da određeni ljudi mogu utjecati na mene i da se tom utjecaju ne mogu oduprijeti. Često imam osjeća da sve što netko kaže pa makar taj netko bio i slučajni prolaznik odnosi na mene i to me opterećuje. Ne privlači me konzumacija lijekova ali me zanima psihoterapija i je li mi stvarno potrebna. Nemam nikakve tjelesne simptome osim znojenja i umjereno povišenog krvnog tlaka.