Pozdrav! Imam 22 godine, dolazim iz teže obiteljske situacije. Kad sam krenuo u srednju školu 3 godine sam išao kod psihijatra zbog promjena u ponašanju, točnije od uzornog učenika odlikaša sam se pretvorio u monstruma kojem su roditelji provodili više vremena u školi nego on, sklonog samoozljeđivanju, agresivnim ispadima, opijanju, povremenom korištenju lakih droga i sl. nakon čega sam prisilno upućen psihijatru od strane škole i roditelja. Nakon dugog odbijanja suradnje sa psihijatrom napokon me "slomilo" te mi je između ostalog dijagnosticirana depresija nakon čega sam dobio terapiju koju sam pio neredovito i sa ogromnim količinama alkohola uz sve ostale tablete kojih bi mi došle pod ruku, što je kasnije preraslo u to da sam počeo uzimati i teže droge i tako punih 5 godina (sa povremenim stankama od mjesec-2), dok nisam fizički i psihički doživio slom i odlučio prestati jer sam mislio da ću totalno "puknuti" ili se ubiti. Uz puno volje, samokontrole i pomoć drage osobe zadnjih godinu dana jedini porok su mi cigarete. Sredio sam život do maksimuma i pokušavam nadoknaditi izgubljeno i napraviti nešto od života ali zadnjih 2-3 mjeseca mi je sve gore i osjećam kako opet padam u depresiju, predugo spavam, ne izvršavam obaveze, izbjegavam ljude... Problem je u tome što se grozim od pomisli na bilo kakve tablete, a i imam ogroman problem sa otvaranjem pred nekim (oči u oči), a znam ako budem ignorirao da će postati sve gore i gore, a ne želim opet sve to prolaziti. Molim vas za savjet i ispričavam se na dugom tekstu. Lijep pozdrav