Pozdrav, imam 27 godina, udana, bez djece. Postoji pritisak obitelji radi toga, ali imam osjećaj kao da prvo trebam samu sebe "popraviti". Imam neke tikove koji su jači od mene i živciraju me-moram pogledati u određene predmete prije nego izađem iz kuće, papuče moram ostaviti u točno određenom položaju, nekad si brojim otkucaje srca i namjerno povremeno zamuckujem (također brojim) i u oba slučaja moram prestati pri parnom broju, i sl. a uz to sam dosta brzopleta, nesigurna u sebe i imam veliki strah nekih stvari (ispiti, muško društvo, zapošljavanje), nemam samopouzdanja. Rođena sam u istočnoj Slavoniji i nedugo zatim je došao rat pa smo pobjegli na Jadran. Rat je uvelike utjecao na moju cijelu obitelj, jako puno. U tom okruženju sam odrastala. Dijete sam rastavljenih roditelja, oca sam svega par puta vidjela, ponekad čula i komunicirala smsom. Majka se ponašala prezaštitnički i konzervativna je, i ja sam po nekim pitanjima ali opet s njom ne mogu razgovarati jer znam da me neće shvatiti. Nemam baš prijatelja, većinom poznanike. Često sam se osjećala kao višak u obitelji, u društvu. U zadnje vrijeme se često umaram i tjeskobna sam i nemirna, plače mi se i samo bih spavala i ležala. Ima tu još dosta stvari, mogla bih do sutra... Molim Vas, koji je moj problem i čiju pomoć trebam??? Hvala!