Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Ne veselim se životu, ne vjerujem si i nikoga ne volim!

Objavljeno 20.01.2015.

Psihološki problemi

Poštovani, imam 25 g., završavam fakultet koji me ne zanima iako sam ga sama vlastitim odabirom upisala. To ne bi bio problem kada bi postojalo nešto drugo što me zanima... Nemam osjećaj da ikoga volim. Prema roditeljima osjećam samo poštovanje. Možda je razlog tome što je majka imala poprilično strog odgoj uz pribjegavanje batinama, a otac nikada nije previše komunicirao s nama. Troje je djece, a ja sam najmlađa, pored dva starija brata s kojima nemam nikakav odnos. Radi se o konzervativnoj i patrijarhalnoj obitelji. Cijeli svoj život nikada nisam proturječila nijednom roditelju, uvijek sam se trudila biti dobro i poslušno dijete, a najviše biti dobra u školi. Takvim ponašanjem dovela sam se do toga da nemam pojma tko sam, što želim u životu, ne znam razmišljati vlastitom glavom...Potpuno sam izgubljena i emocionalno zatvorena, bježim od bliskih odnosa... Osjećam se užasno glupom i nesposobnom. Više mi ništa nema smisla niti me išta veseli. Takvo stanje traje već godinu dana. Što da učinim i kako da si pomognem? Zahvaljujem.

Mislim da trebate potražiti pomoć i tu mislim najviše na psihoterapijsku. Motivacija za traženje pomoći bi trebala proizlaziti iz onog što ste u ovom sažetom tekstu napisala: ne veselite se u životu, ne vjerujete si i nikog zapravo ne volite. Iako vaš život izvana možda može izgledati puno uobičajenije, opisano je velik problem i nije lako s takvim temeljima učiniti pomake prema boljemu. No, ako se odlučite i krenete, imate šanse. Sretno!