Psiha

Psiha

Tjelesna psihoterapija i stres

Tjelesna psihoterapija je humanistički, relaciono i psihodinamski zaseban pravac ili grana psihoterapije koja uključuje jasnu teoriju o funkcioniranju uma i tijela i uzima u obzir kompleksnost povezanost i interakciju između uma i tijela te da ne postoji hijerarhijski odnos između tijela i uma već da su oboje funkcionalni i interaktivni aspekti svakog ljudskog bića.

Značajno mjesto za
razvoj psihoterapije orijentirane na tijelo pripada jednom od, u početku,  najbližih Freudovih učenika Wilhelm Reichu
koji je nakon nekoliko godina rada sa Freudom počeo razvijati svoje ideje o
funkcijama orgazma i seksualne energije, a vezano uz pojavu neuroza i histerija
te se svojim razmišljanjima sve više počeo razilaziti od Freuda (Millon, 2004.).

Razvio je razne
inovativne tehnike i načine rada s tijelom, tjelesnom energijom i otporima.
Narušavanje cjelovitosti nastaje raznim
neadekvatnim zabranama u djetinjstvu, u
prvom redu kao vizualno verbalni utisak, a kasnije i kao navika grupe mišića da
ostanu zategnuti kao što se dešava kada želimo zadržati pojavu nekih osjećaja
primjerice bijesa, straha, tuge ili seksualnog uzbuđenja. Tipičan način blokade je pritisak na dijafragmu kroz zadržavanje
disanja i osjećaj se ne pojavljuje do
kraja jer se zaustavlja (Berger, 1980.). Prema Reichu takvim blokiranjem se
protok energije blokira i nakon opetovanih ponavljanja ovakvog blokiranja
dolazi do formiranja obrasca mišićnih reakcija te samim time i do specifičnih
mišićnih blokova i tzv. “mišićnog oklopljavanja”. Tvrdio je da je postura
tijela i vanjski izgled čovjeka pokazatelj onog što se unutar čovjeka dešava i
razvio je ideju karakternog oklopa i karakterne analize.

Na temelju Reichovih
učenja razvio se niz grana tjelesne psihoterapije koje se nazivaju Neo
Reich-anske terapijske škole. Najpoznatije su bile Bioenergetska analiza Alexandra Lowena, Radix terapija Charlesa
Kelli-ja i druge. A od suvremenih pravaca tjelesne psihoterapije značajno
mjesto zauzima Biosinteza koju je razvio David Bodela koja u radu naglašava
somatski dijalog između terapeuta i klijenta, Stenley Kelemanova teorija
emocionalne anatomije i rad Engleskog relaciono tjelesno psihoterapijskog instituta
Chiron (Linda Hartley; 2009). Danas je tjelesna psihoterapija u velikom zaletu
i zamahu kako u Europi tako i u Americi radi suvremenih saznanja iz područja
neuroznanosti koja upućuju da je posebno efikasna za rad sa traumama – bilo
razvojnim ili situacionim (Diane Fosha 2010.)

Stres, tijelo i
psihoterapija

Kako bi mogli jasnije
razmišljati o povezanosti ili benefitima i načinu na koji tjelesna
psihoterapija tj. rezultati rada u tjelesnoj psihoterapiji mogu biti korisni za
proširivanje adekvatnih načina suočavanja sa stresom potrebno je definirati
stres. Danas postoji niz teorija koje pokušavaju objasniti i objašnjavaju stres,
a jedna od najraširenijih je Lazarusov model suočavanja sa stresom. Lazarus i suradnici smatraju da je stres rezultat svjesne
procjene pojedinca o tome da je njegov odnos s okolinom poremećen. Bez takve procjene
nema ni stresa ma kakva bila objektivna opasnost iz okoline (Lazarus i Folkman,
1984. prema  Arambašić i suradnici 2000.).

Prema
tome, stres se definira kao sklop emocionalnih, tjelesnih (fizioloških)
i/ili bihevioralnih reakcija do kojih dolazi kad neki događaj procijenimo opasnim
i/ili uznemirujućim, odnosno kao sklop psihičkih i tjelesnih reakcija na
stresor koji pred nas postavlja zahtjeve kojima ne možemo udovoljiti. Stresor
je vanjski događaj, dok je stres
unutrašnje stanje ili doživljaj.

Uzimajući Lazarusov
model u obzir dolazimo do točke u kojoj je lakše govoriti o stresu razumijevajući
naveden model. U tjelesnoj psihoterapiji stres i emocionalne povrede promatra
se na način da se čovjek s uvredama (stresori)
koje traju ili se nakupljaju suočava na jedan od dvaju načina. Ili se opire ili se predaje (Stenley Keleman,
2004).

Otpor stresu ili emocionalnim povredama zahtijeva da
se organizam suprotstavi napadu, da ga odbije. Kod pružanja otpora organizam
postaje krući, on se koči ili napreže. U stvaranju čvršćeg oblika, strukture,
granica i tvrdoće organizam postaje prejako povezan.

Predaja zahtijeva od
organizma da se prepusti, da prihvati uvredu i povuče se na nižu razinu funkcioniranja.
Kada se predajemo naš organizam
omekšava, prepušta se, postaje više nalik na tekućinu i postaje preslabo
povezan.

Pokretljivost i
pulsacija
karakteristike su prohodnosti i fleksibilnosti našeg organizma. Kad
imamo neprekinutu pokretljivost, to se odražava u tjelesnoj i emocionalnoj
vitalnosti. Stres i trzanje inhibiraju pokretljivost
i pulsaciju
našeg organizma (tonusa
mišića i dijafragme). Oni stvaraju konflikt između nesvjesnih nagona da se
nastavi pulsatorni obrazac i potrebe da ga se uspori ili ubrza. Oni imaju
normalni raspon i raspon za slučaj hitnosti kojim se povremeno služe. Ako to
traje dovoljno dugo, doći će do trajne promjene u načinu na koji se nosimo sa
stresom. To je naročito vidljivo i povezano s našim razvojem te načinom na koji
smo naučili nesvjesno tjelesno regulirati nošenje sa stresom i emocijama u
odnosu s našim najbližima u smislu pobuđenosti organizma (Porges, 1997. prema Diana
Fosha, 2010.)

Reakcije trzaja – stresa
dovode do toga da širenje i skupljanje postane pretjerano – da parasimpatetički
i smapatetički dio našeg ANS-a djeluje preopterećeno, a u traumatskim
iskustvima dolazi i do zaglavljenja koje
je kasnije vidljivo kroz kliničku sliku PTSP-a. Kad ciklus širenja – stezanja
ostane fiksiran ili statičan, tjelesni oblik postaje prejako ili preslabo
povezan i u razvojnom smislu možemo govoriti o strukturama koje karakterizira:

Prejaka povezanost odnosi se na prvu
polovicu kontinuuma stresa, na strukture (ljudske tjelesne strukture – organa,
tkiva, mišića) koje se prvo napnu i ukoče, a zatim stisnu i zgusnu kao obrana
od trajnih uvreda. Ukrućivanje je prva linija obrane od stresa. Pojačati oblik
znači postati prejako povezan. Rezultat
je smanjena pokretljivost i propusnost te smanjena ranjivost. Preslaba
povezanost
odnosi se na drugi dio kontinuuma stresa, na strukture/ljude
koje prvo nabreknu u okolinu, a zatim se uruše kao obrana od trajne uvrede.
Preslabo povezane strukture postaju nalik tekućini. One su slabije oblikovane,
što je način suočavanja sa stresom. Pokretljivost i propusnost se povećavaju,
no nedostaje im intenziteta. Pobuđenost istječe. Pulsacija postaje aritmična i vijugava. Javlja se nedostatak
usmjerenosti.
Kad je kontinuum emocionalnog izražavanja fleksibilan uvijek se
vratimo u homeostatsko stanje uravnotežene pobuđenosti (Stenley Keleman, 2004).
Ako trajna uvreda iskrivljuje tjelesni oblik, gubi se puni raspon emocionalnog
izražavanja. Emocije su povezane su s pokretljivošću i pulsacijom. Taj odnos je
recipročan. Pulsacija izaziva emocije i osjećaje. Emocije i osjećaji djeluju na
pulsaciju. Pulsacija je funkcija pumpanja. Kad je funkcija pumpanja pretjerano
pobuđena, osjećaji se pale i napuhuju. Kad je funkcija pumpanja inhibirana,
smanjuje se emocionalno izražavanje i osjećaji. Nastavljanje i ponavljanje stresnog
obrasca stoga snažno utječe na emocionalno izražavanje, ponašanje i
razmišljanje.

U tjelesnoj psihoterapiji radi
se s klijentom na svim razinama ljudskog funkcioniranja uvažavajući neodvojivost
uma i tijela, a niz tehnika i intervencija vezanih uz disanje, pokrete,
tjelesno izražavanje i osjećanje sebe usmjereno je na svjesno učenje promjene
obrasca na koje smo naučili biti usmjereni prema svijetu, nositi se sa stresom
i postali fiksirani u načinima nošenja
s promjenama na razini tijela, uma i emocija – tj. načinima na koje smo postali
limitirani u izborima i potencijalima.

Autor teksta:

mr. sc. Velimir Dugandžić, prof.
Certificirani psihoterapeut i supervizor, ECP, EAGT, HUSOR

Predavanje na temu Stres kroz tjelesnu terapiju možete poslušati na konferenciji Zdrav Um
u ZdravUm tijelu koja će se održati 13. svibnja 2011. od 15:00 do 22:00
u
Hotelu Dubrovnik, Ljudevita Gaja 1, Zagreb.

Ovdje možete preuzeti raspored konferencije.

Prijave su obavezne radi rezervacije
mjesta.
Cijena kotizacije iznosi 120,00 kuna.

Prijaviti se možete na:

jelena@centarproventus.hr; 091 5200
005 – Jelena

kontakt@partusedukacija.com; 091 3260
600 – Mirta

Ordinacija preporučuje

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo