Tjelesna psihoterapija i stres

Tjelesna psihoterapija je humanistički, relaciono i psihodinamski zaseban pravac ili grana psihoterapije koja uključuje jasnu teoriju o funkcioniranju uma i tijela i uzima u obzir kompleksnost povezanost i interakciju između uma i tijela te da ne postoji hijerarhijski odnos između tijela i uma već da su oboje funkcionalni i interaktivni aspekti svakog ljudskog bića.

Značajno mjesto za razvoj psihoterapije orijentirane na tijelo pripada jednom od, u početku,  najbližih Freudovih učenika Wilhelm Reichu koji je nakon nekoliko godina rada sa Freudom počeo razvijati svoje ideje o funkcijama orgazma i seksualne energije, a vezano uz pojavu neuroza i histerija te se svojim razmišljanjima sve više počeo razilaziti od Freuda (Millon, 2004.).

Razvio je razne inovativne tehnike i načine rada s tijelom, tjelesnom energijom i otporima. Narušavanje cjelovitosti nastaje raznim neadekvatnim zabranama u djetinjstvu, u prvom redu kao vizualno verbalni utisak, a kasnije i kao navika grupe mišića da ostanu zategnuti kao što se dešava kada želimo zadržati pojavu nekih osjećaja primjerice bijesa, straha, tuge ili seksualnog uzbuđenja. Tipičan način blokade je pritisak na dijafragmu kroz zadržavanje disanja i osjećaj se ne pojavljuje do kraja jer se zaustavlja (Berger, 1980.). Prema Reichu takvim blokiranjem se protok energije blokira i nakon opetovanih ponavljanja ovakvog blokiranja dolazi do formiranja obrasca mišićnih reakcija te samim time i do specifičnih mišićnih blokova i tzv. "mišićnog oklopljavanja". Tvrdio je da je postura tijela i vanjski izgled čovjeka pokazatelj onog što se unutar čovjeka dešava i razvio je ideju karakternog oklopa i karakterne analize.

Na temelju Reichovih učenja razvio se niz grana tjelesne psihoterapije koje se nazivaju Neo Reich-anske terapijske škole. Najpoznatije su bile Bioenergetska analiza Alexandra Lowena, Radix terapija Charlesa Kelli-ja i druge. A od suvremenih pravaca tjelesne psihoterapije značajno mjesto zauzima Biosinteza koju je razvio David Bodela koja u radu naglašava somatski dijalog između terapeuta i klijenta, Stenley Kelemanova teorija emocionalne anatomije i rad Engleskog relaciono tjelesno psihoterapijskog instituta Chiron (Linda Hartley; 2009). Danas je tjelesna psihoterapija u velikom zaletu i zamahu kako u Europi tako i u Americi radi suvremenih saznanja iz područja neuroznanosti koja upućuju da je posebno efikasna za rad sa traumama - bilo razvojnim ili situacionim (Diane Fosha 2010.)

Stres, tijelo i psihoterapija

Kako bi mogli jasnije razmišljati o povezanosti ili benefitima i načinu na koji tjelesna psihoterapija tj. rezultati rada u tjelesnoj psihoterapiji mogu biti korisni za proširivanje adekvatnih načina suočavanja sa stresom potrebno je definirati stres. Danas postoji niz teorija koje pokušavaju objasniti i objašnjavaju stres, a jedna od najraširenijih je Lazarusov model suočavanja sa stresom. Lazarus i suradnici smatraju da je stres rezultat svjesne procjene pojedinca o tome da je njegov odnos s okolinom poremećen. Bez takve procjene nema ni stresa ma kakva bila objektivna opasnost iz okoline (Lazarus i Folkman, 1984. prema  Arambašić i suradnici 2000.).

Prema tome, stres se definira kao sklop emocionalnih, tjelesnih (fizioloških) i/ili bihevioralnih reakcija do kojih dolazi kad neki događaj procijenimo opasnim i/ili uznemirujućim, odnosno kao sklop psihičkih i tjelesnih reakcija na stresor koji pred nas postavlja zahtjeve kojima ne možemo udovoljiti. Stresor je vanjski događaj, dok je stres unutrašnje stanje ili doživljaj.

Uzimajući Lazarusov model u obzir dolazimo do točke u kojoj je lakše govoriti o stresu razumijevajući naveden model. U tjelesnoj psihoterapiji stres i emocionalne povrede promatra se na način da se čovjek s uvredama (stresori) koje traju ili se nakupljaju suočava na jedan od dvaju načina. Ili se opire ili se predaje (Stenley Keleman, 2004).

Otpor stresu ili emocionalnim povredama zahtijeva da se organizam suprotstavi napadu, da ga odbije. Kod pružanja otpora organizam postaje krući, on se koči ili napreže. U stvaranju čvršćeg oblika, strukture, granica i tvrdoće organizam postaje prejako povezan.

Predaja zahtijeva od organizma da se prepusti, da prihvati uvredu i povuče se na nižu razinu funkcioniranja. Kada se predajemo naš organizam omekšava, prepušta se, postaje više nalik na tekućinu i postaje preslabo povezan.

Pokretljivost i pulsacija karakteristike su prohodnosti i fleksibilnosti našeg organizma. Kad imamo neprekinutu pokretljivost, to se odražava u tjelesnoj i emocionalnoj vitalnosti. Stres i trzanje inhibiraju pokretljivost i pulsaciju našeg organizma (tonusa mišića i dijafragme). Oni stvaraju konflikt između nesvjesnih nagona da se nastavi pulsatorni obrazac i potrebe da ga se uspori ili ubrza. Oni imaju normalni raspon i raspon za slučaj hitnosti kojim se povremeno služe. Ako to traje dovoljno dugo, doći će do trajne promjene u načinu na koji se nosimo sa stresom. To je naročito vidljivo i povezano s našim razvojem te načinom na koji smo naučili nesvjesno tjelesno regulirati nošenje sa stresom i emocijama u odnosu s našim najbližima u smislu pobuđenosti organizma (Porges, 1997. prema Diana Fosha, 2010.)

Reakcije trzaja - stresa dovode do toga da širenje i skupljanje postane pretjerano - da parasimpatetički i smapatetički dio našeg ANS-a djeluje preopterećeno, a u traumatskim iskustvima dolazi i do zaglavljenja koje je kasnije vidljivo kroz kliničku sliku PTSP-a. Kad ciklus širenja - stezanja ostane fiksiran ili statičan, tjelesni oblik postaje prejako ili preslabo povezan i u razvojnom smislu možemo govoriti o strukturama koje karakterizira:

Prejaka povezanost odnosi se na prvu polovicu kontinuuma stresa, na strukture (ljudske tjelesne strukture - organa, tkiva, mišića) koje se prvo napnu i ukoče, a zatim stisnu i zgusnu kao obrana od trajnih uvreda. Ukrućivanje je prva linija obrane od stresa. Pojačati oblik znači postati prejako povezan. Rezultat je smanjena pokretljivost i propusnost te smanjena ranjivost. Preslaba povezanost odnosi se na drugi dio kontinuuma stresa, na strukture/ljude koje prvo nabreknu u okolinu, a zatim se uruše kao obrana od trajne uvrede. Preslabo povezane strukture postaju nalik tekućini. One su slabije oblikovane, što je način suočavanja sa stresom. Pokretljivost i propusnost se povećavaju, no nedostaje im intenziteta. Pobuđenost istječe. Pulsacija postaje aritmična i vijugava. Javlja se nedostatak usmjerenosti. Kad je kontinuum emocionalnog izražavanja fleksibilan uvijek se vratimo u homeostatsko stanje uravnotežene pobuđenosti (Stenley Keleman, 2004). Ako trajna uvreda iskrivljuje tjelesni oblik, gubi se puni raspon emocionalnog izražavanja. Emocije su povezane su s pokretljivošću i pulsacijom. Taj odnos je recipročan. Pulsacija izaziva emocije i osjećaje. Emocije i osjećaji djeluju na pulsaciju. Pulsacija je funkcija pumpanja. Kad je funkcija pumpanja pretjerano pobuđena, osjećaji se pale i napuhuju. Kad je funkcija pumpanja inhibirana, smanjuje se emocionalno izražavanje i osjećaji. Nastavljanje i ponavljanje stresnog obrasca stoga snažno utječe na emocionalno izražavanje, ponašanje i razmišljanje.

U tjelesnoj psihoterapiji radi se s klijentom na svim razinama ljudskog funkcioniranja uvažavajući neodvojivost uma i tijela, a niz tehnika i intervencija vezanih uz disanje, pokrete, tjelesno izražavanje i osjećanje sebe usmjereno je na svjesno učenje promjene obrasca na koje smo naučili biti usmjereni prema svijetu, nositi se sa stresom i postali fiksirani u načinima nošenja s promjenama na razini tijela, uma i emocija - tj. načinima na koje smo postali limitirani u izborima i potencijalima.

Autor teksta:

mr. sc. Velimir Dugandžić, prof.
Certificirani psihoterapeut i supervizor, ECP, EAGT, HUSOR

Predavanje na temu Stres kroz tjelesnu terapiju možete poslušati na konferenciji Zdrav Um u ZdravUm tijelu koja će se održati 13. svibnja 2011. od 15:00 do 22:00 u Hotelu Dubrovnik, Ljudevita Gaja 1, Zagreb.

Ovdje možete preuzeti raspored konferencije.

Prijave su obavezne radi rezervacije mjesta.
Cijena kotizacije iznosi 120,00 kuna.

Prijaviti se možete na:

jelena@centarproventus.hr; 091 5200 005 - Jelena

kontakt@partusedukacija.com; 091 3260 600 - Mirta