Često se ljutnju navodi kao negativnu emociju te kao takvu nepoželjnu. Međutim, ljutnja nije niti pozitivna niti negativna već eventualno neugodna. Osim što tada nismo u svojoj uobičajenoj ravnoteži, naša ljutnja može izazvati ljutnju druge osobe. Ako vjerujemo da se u takvoj situaciji nećemo znati snaći, tada možemo početi vjerovati da je ljutnja loša za nas i kao takva negativna.
No, bez obzira na naša vjerovanja o ljutnji, to je emocija koja nas prirodno pokreće da se zauzmemo za sebe, da kažemo što nas smeta ili što nas je povrijedilo. Kao takva, jedna je od najsnažnijih alata koje imamo kao ljudska bića te je iznimno važna za preživljavanje svakog od nas kao individue, a onda i same zajednice.
Potisnute emocije – kada ljutnja nije samo ljutnja
Često ljutnja skriva druge emocije poput straha, srama, nesigurnosti, tuge, razočaranosti, povrijeđenosti, nelagode, krivnje, nesigurnosti, zarobljenosti, zabrinutosti, bespomoćnosti i mnoge druge osjećaje. Kroz odgoj i životno iskustvo, neki ljudi mogu zaključiti da je lakše izraziti ljutnju nego emociju koju stvarno osjećaju. Ponekad ta druga emocija, koju se zamaskira ljutnjom je toliko bolna i čini nas toliko ranjivim, da ju nismo spremni pokazati drugoj osobi.
Razlika između muškaraca i žena
Ne postoje dosljedni dokazi koji bi ukazivali da postoji razlika u ljutnji s obzirom na spol. Način kako ćemo doživljavati i izražavati ljutnju neće ovisiti o našem spolu, ali neka istraživanja ukazuju na to da će se razlikovati s obzirom na to kako se identificiramo s ulogom koju naš spol donosi. To bi konkretno značilo da će se žene možda više identificirati s ulogom ljute žene koja je verbalno agresivna i uništava stvari, ali ne nasrće fizički na drugu osobu. S druge strane, muškarci se mogu identificirati s ulogom ljutog muškarca koji kada je ljut je verbalno i fizički agresivan.
Istraživanje koje su proveli Milligan i Waller je pokazalo da se impulzivno ponašanje može podijeliti u dvije kategorije. Jedna kategorija se odnosi na to da osoba čini samoj sebi loše što uključuje sljedeća ponašanja: samo-ozljeđivanje, uzimanje droge, alkohola, prejedanje. Druga kategorija se odnosi na to da će osoba biti više usmjerena na druge pa će primjerice ukrasti nešto, nekontrolirano kupovati, ulaziti u riskantna seksualna ponašanja, opasno voziti. Ono što je zanimljivo jest, da se pokazalo da postoji razlika u spolovima s obzirom na navedena impulzivna ponašanja. Tako će žene biti sklonije razviti bulimiju, samo-ozljeđivati se, krast, nekontrolirano kupovati te upuštati se u riskantna seksualna ponašanja. S druge strane, muškarci će više zloupotrebljavati alkohol, pušiti marihuanu, te opasno voziti.
Mitovi i činjenice o ljutnji
Mit 1: Nisam mogao „držati“ svoju ljutnju. Zdravo je da je se izrazi.
Činjenica: Premda je važno da se osjećaji, pa tako ni ljutnja, ne potiskuju ili ignoriraju, samo izbacivanje ljutnje nije korisno. Štoviše, izbacivanje ljutnje na agresivan način često dolijeva „ulje na vatru“, udaljuje nas od nama bliskih odnosa, čime se osnažuje problem s ljutnjom.
Mit 2: S ljutnjom, agresijom i zastrašivanjem, dobivam poštovanje i zadovoljavam svoje potrebe.
Činjenica: Često se poštovanje miješa s osjećajem straha prema osobi koja je agresivna i koja nas zastrašuje. Pravo poštovanje proizlazi iz zajedničke pozicije Ja sam OK – ti si OK. To bi značilo da mi jasno govorimo što nam smeta, a drugi da nas poslušaju te pronađu način kako da se međusobno zadovolje potrebe. Međutim, važno je imati na umu da ponekad u određenim odnosima, poput onih poslovnih, stvari se ne odvijaju uvijek na najbolji mogući način te je važno biti spreman prihvatiti takvu situaciju.
Mit 3: Ne mogu si pomoći. Ne mogu kontrolirati svoju ljutnju.
Činjenica: Premda ne možemo uvijek kontrolirati situaciju u kojoj se nalazimo niti emocije koje nam proizlaze iz tih situacija, ono što kao odrasle osobe možemo imati jest kontrolu kako ćemo izraziti ljutnju. Možemo izraziti ljutnju bez da budemo bilo verbalno ili fizički agresivni. Činjenica je da će ljudima koji su impulzivni te koji imaju intenzivne emocionalne reakcije ili onima koji se tako ponašaju već dugi niz godina, biti teže sebe kontrolirati. Ipak, to ne znači da nije moguće, već da će vjerojatno trebati uložiti više truda, vremena i energije da promijenimo svoje ponašanje.
Mit 4: Učenje kako upravljati ljutnjom zapravo je učenje kako potisnuti ljutnju.
Činjenica: Kao što je prethodno navedeno, ljutnja je zdrava i prirodna emocija. U skladu s tim, cilj da se nikada ne naljutimo, ne bi bio dobar za osobu. Učenje kako upravljati ljutnjom ima za cilj da osoba postane svjesna svojih osjećaja i potreba koji se nalaze ispod ljutnje te da nauči druge načine ponašanja kako da zadovolji potrebe na zdraviji način. Drugim riječima, cilj je naučiti kako izražavati svoju ljutnju na konstruktivan način, način koji čuva fizičko i mentalno zdravlje osobe i njezine odnose s drugima.
Info: U Centru Proventus radimo individualno, partnersko i grupno savjetovanje i psihoterapiju te edukacije za stručnjake iz područja terapije igrom i transakcijske analize.
