Ivana Maranić se bavi natjecateljskim Judom. Redovito osvaja medalje na Grand prix i Grand slam judo natjecanjima. Ta natjecanja su najvišeg ranga u judu. Trenutno se nalazi se na trinaestom mjestu svjetske IJF rang ljestvice, te time postaje potencijalni „A“ olimpijski kandidat za Rio 2016. godine odabran od strane Hrvatskog olimpijskog odbora.
Zaposlena je u Oružanim snagama Republike Hrvatske kao vrhunski sportaš. Završila je stručno osposobljavanje za judo na Hrvatskoj olimpijskoj akademiji.
Ivana je bila živahno dijete pa su ju roditelji željeli upisati na sport koji će potrošiti barem dio njene ogromne energije. Ivanin tata je vidio oglas za borilačke vještine i odveo ju je u Sutinska vrela, Ivani se isprva svidio taekwondo, međutim kad je prvi put vidjela kako izgleda trening juda, znala je što želi. I nije pogriješila. Ivana nam je otkrila još nešto o sebi…
Kada si se počela baviti Judom?
Judom sam se počela baviti 2000. godine kod svog trenera Gorana i nije bilo treninga kojeg sam propustila. Ma koliko školskih obveza imala, učenja i želje za druženjem sa svojim vršnjacima, judo mi je bio najvažniji.
Imaš li možda svog idola koji te nadahnjuje?
Da, imam, moj idol je Nizozemka Edith Bosh, višestruka europska i svjetska prvakinja koja ima olimpijsku broncu u judu do 70 kg. Posebno mi se sviđa njezin stil borbe koji je agresivan i odlučan. Nakon što se Edith prestala baviti natjecateljskim Judom, sudjelovala je u survivior nizozemskoj emisiji i pobijedila, sada se bavi cross fitom i cijelo vrijeme pokazuje koliko joj je judo pomogao i pripremio ju na sve izazove koje život može donijeti. A veliki dio bavljenja sportom je upravo to!
Da li ti je bavljenje Judom proširilo krug prijateljstva?
Da! U dobrim odnosima sam s Anom Velenšek iz Slovenije koja mi je zapravo konkurencija, ali često treniramo zajedno i ona mi uvijek pravi društvo kada sam u Sloveniji na pripremama.
Možeš li nam ispričati koju anegdotu s mnogobrojnih putovanja?
Jedna od anegdota bila je u Parizu na svjetskom juniorskom prvenstvu kada sam prvo kolo imala s aktualnom svjetskom prvakinjom iz Brazila. Trener me je neposredno prije borbe ohrabrivao, rekao mi je da budem agresivna i da dam sve od sebe i da ako treba neka ju ugrizem svojim aparatićem za zube. Nakon toga što mi je dao te važne „savjete“, ona se okrenula prema meni i vidjeli smo da i ona nosi aparatić za zube!! Počeli smo se svi smijati u isto vrijeme!
Druga anegdota je bila kada sam sa sestrom putovala na Grand Slam u Rusiju, putovale smo po noći, a rano ujutro smo trebale presjedati u Moskvi na sljedeći let. Bile smo pospane i hodale smo kao zombiji za masom putnika i tako smo prošle svu moguću kontrolu i apsolutno nitko nije primjetio da trebamo ući na ulaz za domaće letove. Tako smo sestra i ja tražile taj ulaz sat vremena i nismo ga mogle naći jer on nije niti postojao! Kada smo pitale gospođu na informacijama gdje je taj ulaz, ona nas je samo blijedo pogledala i skoro se onesvijestila. Obavila je sto telefonskih poziva, proveli su nas kroz bezbroj kontrola, bile smo na mjestima na kojima obični putnici nikada nisu bili i samo su za nas posebno otvarali pregled putovnica i na kraju smo uspjele stići na domaće letove. Sva sreća da nam je razmak između letova bio 6 sati pa smo stigle i na let i na Grand slam. Tada nam ovo sve nije bilo nimalo smiješno, ali sada se možemo mirno smijati.
Koje ti je natjecanje ostalo posebno u sjećanju?
To je zasigurno svjetsko juniorsko prvenstvo u Maroku gdje sam osvojila brončanu medalju i po prvi puta medalju sa svjetskog prvenstva za Hrvatsku u tom uzrastu. U borbi za treće mjesto pobijedila sam Ruskinju protiv koje sam ranije nepravedno izgubila finale svjetskog kupa u Rusiji. Samim time ova pobjeda je bila dvostruko slađa.
Koje te natjecanje očekuje u bliskoj budućnosti?
To je Grand prix u Uzbekistanu, koji se održava 3. i 4. listopada i u dijelu je godine koji meni najviše odgovara. Zadnje dvije godine sam na ovom natjecanju osvajala medalje pa se nadam da će tako biti i ove godine!
Ima li još nešto što bi voljela podijeliti s nama?
Počela sam raditi u vrtićima gdje me djeca svakodnevno uveseljavaju! S djecom imate uvijek prepuno dogodovština na treninzima. Npr. kada sam pitala jednog malog dečka zašto leži u koloni, a ne stoji lijepo, on mi je vješto odgovorio „..pa kad si nas umoriva :)“
