Sretni ljudi postavljaju i ostvaruju ciljeve

Svaki čovjek ima temeljne psihološke potrebe koje pokušava zadovoljiti – ponekad više, a ponekad manje uspješno.

To su potreba za autonomijom, kompetentnošću i povezanost s drugima. Ako su te potrebe zadovoljene obično smo sretni i zadovoljni. No, ako ih ne uspijemo zadovoljiti velika je vjerojatnost da ćemo biti manje ili više nesretni.

• Kompetentnost – osjećaj da smo sposobni i djelotvorni u onome što radimo.
• Autonomija – osjećaj da sami donosimo odluke koje su važne za naš život
• Povezanost – osjećaj da smo povezani i u skladnim odnosima s važnim ljudima u našem životu

Postavljanje i ostvarivanje ciljeva u životu može znatno pridonijeti zadovoljavanju ovih potreba. Iako svako postavljanje i ostvarivanje cilja može donekle pridonijeti trenutnom osjećaju zadovoljstva, za dugoročni osjećaj sreće nije svejedno koje smo ciljeve postavili i ostvarili.

Ciljeve moramo sami postaviti

Ostvarenje svakog cilja pridonosi osjećaju zadovoljstva jer zadovoljava našu potrebu za kompetentnošću. Kada nešto postignemo dokazujemo sami sebi da smo sposobni, djelotvorni i uspješni, pa raste naš osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja. No, ovo ne vrijedi za sve ciljeve. Istraživanja su pokazala da do ovakvih pozitivnih efekata dovode najviše oni ciljevi koje smo sami postavili, a ne oni koje su nam nametnuli drugi ljudi ili okolnosti. Iako ostvarivanje svakog cilja donekle zadovoljava potrebu za kompetentnošću, ostavarivanje ciljeva koje smo sami postavili zadovoljava i potrebu za autonomijom.

Postoje ljudi koji na prvi pogled izgledaju vrlo uspješni ali kad ih upoznamo vidimo da su nesretni i nezadovoljni. Ciljevi koje su ostvarili nisu bili njihovi, nego ciljevi njihovih roditelja ili su okolnosti bile takve da su ih prisilile na to. Takvi ljudi ne nalaze zadovoljstvo u ostvarivanju ciljeva jer to nisu njihovi ciljevi i ne vide u njima smisla.

Je li 'ljubav ipak važnija od novca'?

Većina ljudi u životu ima neke ciljeve. Rijetki su oni koji žive besciljno, od danas do sutra Ti ciljevi mogu biti različiti, a psiholozi ih dijele na dvije grupe: ekstrinzični ili unutarnji i intrinzični ili unutarnji ciljevi. Ekstrinzični ciljevi su novac, slava i imidž, dok su intrinzični bliski odnosi s drugima, osobni rast i razvoj i doprinos razvoju zajednice.

Dakle neki ljudi veliku važnost u svom životu pridaju materijalnom stanju, žele zaraditi puno novca i posjedovati lijepe i skupe stvari. Stalo im je da dobro izgledaju, da su privlačni i dobro odjeveni, a ni pojavljivanje u medijima im ne smeta. Drugi su više usmjereni na svoj osobni rast i razvoj, na prijateljske i obiteljske veze te na pokušaje da pozitivno utječu na zajednicu u kojoj žive.

Koji od njih su sretniji?
Istraživanja pokazuju da su ljudi to manje sretni što su više usmjereni na vanjske ciljeve, pogotovo novac. Ovi rezultati su potvrđeni kako u bogatim zemljama, kao što su SAD i Njemačka, tako i u onima manje razvijenim, poput Rusije i Indije.

Istraživanja su također pokazala da ostvarenje intrinzičnih ciljeva povećava našu sreću i zadovoljstvo, dok ostvarenje ekstrinzičnih ciljeva ne dovodi do značajnog povećanja sreće i zadovoljstva ili dovodi samo u manjoj mjeri.

Zašto je to tako?
Većina istraživača slaže se da ostvarenje intrinzičnih ciljeva dovodi do zadovoljenja naših temeljnih psiholoških potreba koje su presudne za sreću i zadovoljstvo u životu, dok ostvarenje ekstrinzičnih ciljeva nije povezano s tim psihološkim potrebama i zato nas ne može previše usrećiti.

Ljubav ili novac?
U istraživanju provedenom na jednom fakultetu u kojem je sudjelovalo 800 studenata pokazalo se da su oni koji su najveću vrijednost u životu pripisivali novcu i karijeri dvostruko češće izjavljivali kako su vrlo ili uglavnom nesretni od onih koji su najveću vrijednost vidjeli u bliskim odnosima s prijateljima i u braku. Slični podaci dobiveni su u ispitivanjima u kojima su sudjelovali studenti iz 41 zemlje. Oni kojima je ljubav važnija od novca bili su zadovoljniji od onih kojima je na prvom mjestu bio novac.

Prema knjizi: Miljković, D., Rijavec, M. (2004.). Tri puta do otoka sreće – psihologija sreće i dobrog života.

Ordinacija.hr preporučuje: