Ova knjiga ne spada u beletristiku ni u publicistiku, ali je svakako prva “domaća“ knjiga o psima te stoga možda začetnica jednoga posve novog pravca – hrvatske pasološke (kinofilske?) proze.
Svi već znamo kako se kaže: “Psi su veliko veselje“, ili: “Vjeran kao pas”, a tu je i popularan, ali ne manje točan marketinški slogan: “Psi su zakon”. Prema nekim novijim teorijama, psi su s nama otprilike 30.000 godina.
Mogli bismo reći da je to ne samo najduža kooperacija, partnerstvo i simbioza nego i uzajamni emotivni odnos između dviju vrsta visokointeligentnih sisavaca na ovome planetu.
Knjiga Bez dlake na jeziku je vrlo osobno i autobiografsko viđenje tog odnosa, to jest – priča o Rujani Jeger i njezinim psima koja će također možda biti korisna, a svakako zanimljiva i zabavna ne samo drugim vlasnicima, prijateljima i ljubiteljima nego i onima koji psa nemaju ili (tek ili još) razmišljaju o tome da ga nabave.
Autorica unaprijed upozorava da se ne radi o sterilnoj knjizi lingvističko-politički korektnih i šturih savjeta o postupanju sa psom, nego ima i te kako sočnih tema o kojima vlasnici pasa ne “ćakulaju“ u parkovima bez rumenjenja.
O autorici
Rujana Jeger rođena je 1968. godine u Zagrebu, a do 1975. se
panično bojala pasa. Nakon što je prevladala taj strah, u njezin su
život ušli što redom, što čoporativno: Mark, Poli, Kiki, Charlie, Chili,
Liza i Joy. Književne referencije stekla je kao autorica romana Darkroom te triju zbirki kolumni: Posve osobno, Opsjednuta i Hod po rubu.
Kada ne piše ili čita, trčkara sa psima po parkovima i nasadima grada
Zagreba. Živi sa suprugom koji je donekle uspješno sprječava u tome da
od kuće napravi zoološki vrt. Za sada.
Nakladnik: Ljevak
K.P.
